Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BOGOSALIĆ, Radivoj, klesar (? — Dubrovnik, 1495). Došao je u Dubrovnik 1442. iz Foče da izuči kamenarski zanat, pa se tu osamostalio i okućio. Već u tijeku naukovanja kod Radoja Pribilovića 1445. pogodio je posao s Ratkom Brajkovićem u korčulanskim kamenolomima. Ondje su neko vrijeme radili po narudžbama Jurja Dalmatinca za šibensku katedralu. Kad se vratio u Dubrovnik, otvorio je klesarsku radionicu kraj crkve Sv. Dominika. Zajedno s iskusnim Tomkušom Vlatkovićem i Vladom Bogojevićem klesao je 1455. okvire bifora i trifora za palaču vlasteoske obitelji Sorkočević. Nakon nekoliko godina, pridružio se skupini klesara na izradbi južnih arkada dominikanskog klaustra. God. 1460. preuzeo je s Radojem Radohnićem klesanje vrata i prozora državne žitnice uz gradsku luku, a tih je godina i s Radonjom Grubačevićem postavio netom napravljeni okvir monumentalnoga gradskog ulaza na Pile. Stekavši povjerenje vlasti, njih su dvojica prihvatili narudžbu za dvoja ukrašena vrata i četiri prozora prvog kata na pročelju Kneževa dvora. Nakon višegodišnjeg boravka u Šibeniku, gdje je radio na katedrali kao jedan od pomoćnika Jurja Dalmatinca, vraća se u Dubrovnik i 1469. na Kneževu dvoru zajedno s Nikolom Markovićem tri godine obrađuje jedanaest bifora u duhu cvjetne gotike s primjesama rane renesanse. Taj je stil, po svemu sudeći, prihvatio od Jurja Dalmatinca s kojim je došao u dodir vrlo rano, posredno na Korčuli a izravno uključivanjem u majstorovu radionicu u Šibeniku od sredine sedmog desetljeća. Na to je zbližavanje utjecao i Jurjev boravak u Dubrovniku 1464–67, koji je ostavio traga na izgradnji svetišta crkve Sv. Sebastijana, što ga je B. po vlastitom nacrtu ugovorio 1470. s kamenarom Mihočem Radišićem. God. 1486. obvezao se izgraditi prozore na kući kanonika Džona Lukina po uzoru na već postojeće s biskupske palače te kamin s reljefnim likovima anđela grbonoša. Sljedeće je godine s Korčulaninom Markom Kršulovićem na sličan način opremao kuću Vukše Radakovića, a 1492. zajedno s mjesnim klesarima i istaknutim Leonardom Petrovićem palaču Benešića. — Bogosalićevo djelo pruža uvid u zavidan prosjek stvaralaštva dubrovačkih kamenara XV st. te dokazuje njihov glavni udio u oblikovanju mjesne spomeničke baštine. Surađujući s majstorima dubrovačkog i korčulanskog podrijetla, B. je bio jedan od glavnih predstavnika zajedničke im klesarske škole koja je stapanjem skromne figuralne i bujne dekorativne plastike sa skladnim graditeljskim oblicima, utemeljila svojstven gotičko-renesansni stil, tako važan za profil hrvatske pokrajinske umjetnosti u primorju. Presudan utjecaj na moderno likovno osjećanje toga vrsnog klesara ostavio je Juraj Dalmatinac, obilježivši tako kakvoću mnogih dubrovačkih spomenika iz sredine XV st. iako se osobno na njima nije okušao.

LIT.: D. Frey: Der Dom von Sebenico und sein Baumeister Giorgio Orsini. Jahrbuch des Kunsthistorischen Institutes der k. k. Zentralkommission für Denkmalpflege (Wien), 7(1913) str. 147. — C. Fisković: Naši graditelji i kipari XV. i XVI. stoljeća u Dubrovniku. Zagreb 1947, 31, 43, 57, 69, 94, 118–119, 123, 125–127, 151. — Isti: Nekoliko dokumenata o našim starim majstorima. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 52(1950) str. 199. — Isti: O starim dalmatinskim kaminima. Bulletin JAZU, 1981, 1(51), str. 42. — I. Fisković: Neki vidovi umjetničkog rada Jurja Dalmatinca u Šibeniku i Splitu. Radovi Zavoda JAZU u Zadru, 27–28(1981) str. 125.
 
Igor Fisković (1989)