Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BOGOVIĆ, Mirko, književnik i političar (Varaždin, 2. II 1816 — Zagreb, 4. V 1893). Kao sin upravitelja imanja djetinjstvo je proveo na posjedu Grani kod Novog Marofa i starom gradu Gotalovcu. Osnovnu školu polazi u Križevcima (1822–24), gimnaziju u Varaždinu (1824–30). Studij filozofije započeo je u Szombathelyu, nastavio u Zagrebu (1831). Prekinuvši studij, zaposlio se 1832. u vojnom uredu u Varaždinu, a 1833–37. polazi kadetsku školu u Petrovaradinu te odlazi u pukovniju u Osijek. God. 1840. napušta vojničku službu, odlazi u Križevce, gdje se kraće vrijeme bavi mjerništvom, zatim u Osekovo A. Nemčiću, koji ga nagovori da privatno studira pravo. Od 1841. boravi u Zagrebu, gdje ulazi u krug iliraca i sudjeluje u njihovim akcijama. Postao je banski bilježnik 1842, a krajem iste godine začasni podbilježnik Zagrebačke županije. God. 1843. odlazi s barunom F. Kulmerom na Požunski sabor, gdje se upoznao sa slovačkim rodoljubima L. Štúrom i J. M. Hurbanom. U Pešti je 1844. položio odvjetnički ispit te bio imenovan prisjednikom Sudbenog stola Križevačke županije, potom Aradske. Za restauracije Zagrebačke županije 1845. bio je ranjen, te radi istrage odlazi u Beč, zatim putuje u Bratislavu i Peštu, gdje se sastao s J. Kollarom. U Zagreb se vratio 1846. i bavio odvjetništvom. God. 1847. postao je aktuar Ugarskoga komornog inspektorata u Rijeci, a kako je u znak otpora prema mađarizaciji odbio položiti zakletvu, napušta komorsku službu. Potom je banski i državni povjerenik u Turopolju (1848) i Varaždinu (1848–50). Proglašenjem Oktroiranog ustava daje 1850. ostavku i posvećuje se književnosti. God. 1848. pripadao je Kušlanovu krugu, koji je nastojao nacionalno i politički odgojiti seljaka. Od 1852. uređivao je list Neven; zbog objavljivanja pjesme Domorodna utjeha I. Filipovića osuđen je na šest mjeseci zatvora (1853). Poslije postaje tajnik Društva za jugoslavensku povjesnicu, ali se 1854. odrekao i tog zaduženja. Kraće vrijeme zamjenjuje Lj. Vukotinovića Farkaša u redakciji Gospodarskog lista, bavi se gospodarstvom na svom imanju i ne sudjeluje u javnom životu. Nakon Oktobarske diplome (1860) ponovo ulazi u politički život. Sudjelovao je na Banskoj konferenciji (1860) te bio izabran za zastupnika Zagreba u Hrvatskom saboru (1861). Tada se počeo zauzimati za uniju Hrvatske s Ugarskom na temelju narodne i političke ravnopravnosti, što ga je odijelilo od dotadašnjih političkih sumišljenika. Svoje političke poglede izložio je u brošuri Politische Rückblicke in Bezug auf Kroatien (1861). Kako je napadnut zbog mađaronstva, odriče se zastupničkog mandata. God. 1864. izabran je za predsjednika Čitaonice zagrebačke, ali je ona, kao stjecište političke opozicije, ubrzo ukinuta. Ponovno je izabran za zastupnika Zagreba 1865, a 1867. postaje veliki župan zagrebački te 1871. savjetnik hrvatskog ministra u Budimpešti. Narodnjaci su ga i dalje napadali kao unionista pa ga je i P. Preradović osudio u sonetu posvećenom A. Nemčiću. Nakon umirovljenja (1875) vraća se u Zagreb i potpuno povlači iz političkog života. Bio je član JAZU od 1866. — Javio se pjesmama na njemačkom jeziku (Croatia, 1841), a prvi mu je objavljeni rad na hrvatskomu pjesma Bjegunac (Danica, 1841, 24). Pjesme, pripovijetke, drame i članke objavio je u publikacijama Croatia (1841–42), Danica ilirska (1841–42), Narodne novine (1842, 1948, 1856–57, 1861, 1866–67), Iskra, almanah (1844, 1846), Danica hrvatska, slavonska i dalmatinska (1845–48), Luna (1845, 1855, 1858), Agramer Zeitung (1848, 1857, 1862, 1865, 1880–81), Südslavische Zeitung (1849–52), Union (Prag 1850), Kolo (1851, 1853), Neven (1852–58), Srpske novine (1852), Gospodarski list (1856), Pozor (1860–63, 1866), Dragoljub, kalendar (1864, 1882), Glasonoša (1864–65), Vienac (1882), Obzor (1888) i dr. Potpisivao se Em., Emerich B., M. B. — Prve zbirke pjesama — Ljubice te Smilje i kovilje — nastale su pod utjecajem dubrovačkih pjesnika i narodne poezije, a Domorodni glasi pisani su u duhu ilirskog nasljeđa s aktualnom političkom tendencijom. Pisao je novele i pripovijetke romantično-sentimentalnih fabula (tzv. hajdučko-tursku novelistiku), s namjerom oživljavanja hrvatske prošlosti (Hajduk Gojko, Grad Gotalovec, Krvavi most u Zagrebu i dr.) te humoreske (Šilo za ognjilo). Gotovo sve prozne radove objavio je u Nevenu, a zatim u knjizi Pripovesti. U vrijeme apsolutizma nastaju i njegove povijesne drame s političkim aluzijama; drama Frankopan nadahnuta je mržnjom protiv Habsburgovaca, Stjepan, posljednji kralj bosanski, osuda je nesloge, a Matija Gubec, kralj seljački, potiče na razmišljanje o društvenom položaju seljaka. Nakon pada apsolutizma vratio se ljubavnoj i refleksivnoj lirici te aforizmima i epigramima. B. je izdao Nemčićeve pjesme (1851) i napisao njegov životopis. Bio je urednik Kola (1853), gdje je počeo objavljivati Kratak pregled naše književnosti (od 1835). Prevodio je s njemačkog. Neke njegove pripovijetke i sve tri drame prevedene su na češki. Skupljao je narodne poslovice, zagonetke i pjesme. Bavio se i publicističkim radom te je pisao o kulturnim, političkim i gospodarskim problemima. Objavio je više brošura na njemačkom jeziku: Zur bosnischen Frage (Zagreb 1880), Eine Lanze für den Schiffahrtskanal Rugvica Agram (Zagreb 1881), Ursachen und Wirkungen (Zagreb 1884) i dr. U rukopisu je ostala nedovršena drama Stari i mladi Hrvati, satirični ep Grabancijaš đak i brošura Zur Abwehr. — Njegovu poeziju obilježuje konvencionalan lirski subjektivizam i rodoljubna romantika, prozu pseudopovijesna, hajdučko-turska tematika, a drame povijesni neoklasicističko-romantički sentimentalizam. Djelujući u književnosti u dugom razdoblju od ilirizma do razvijenog realizma, B. postaje središnja književna osoba u doba Bachova apsolutizma i po književnoj proizvodnji i po uređivanju Nevena, ali mu se zbog slabe umjetničke vrijednosti pjesama, pa i pripovijedaka i drama, mjesto u književnosti sve više određuje prema značenju što ga je njegovo djelo imalo u razvoju hrvatskoga proznog i dramskog izraza.

DJELA: Ljubice. Zagreb 1844. — Smilje i kovilje. Zagreb 1847. — Domorodni glasi. Rijeka 1848. — Frankopan. Zagreb 1856. — Stjepan, posljednji kralj bosanski. Zagreb 1857. — Matija Gubec, kralj seljački. Zagreb 1859. — Pripověsti. Zagreb 1859. — Vignage, 1–4. Zagreb 1861–1878. — Slike i prilike. Zagreb 1878. — Strjelice. Zagreb 1878. — Slava i ljubav. Zagreb 1882, 19102, 19413. — Pjesnička djela, 1–3. Zagreb 1893–1895. — Posmrtne pjesme. Zagreb 1894. — Antun Nemčić – Mirko Bogović: Djela. Zagreb 1957. — Članci, pjesme, Šilo za ognjilo, Matija Gubec. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 31. Zagreb 1968, 235–463.
 
LIT.: I. R. C.: Dopis iz Zagreba. Podunavka, 1844, 11, str. 44; 12, str. 47–48; 13, str. 52; 14, str. 56. — D. Medaković: O pristranosti M. Bogovića urednika književnog časopisa Neven, u korist A. Starčevića. Srbski dnevnik, 1(1852) 40, str. 1–2. — D. Demeter: Frankopan. Narodne novine, 22(1856) 126, str. 429–430; 127, str. 433; 129, str. 441–442. — D. Jambrečak: Dvie rieči na Pacelovu razsudu novoizašle Bogovićeve drame Stjepan. Ibid., 23(1857) 156, str. 475–476; 1458, str. 481–482; 161, str. 489–490; 162, str. 493; 164, str. 497–498; 165, str. 501–502. — Politische Rückblicke in Bezug auf Croatien, von Emerich Begović. Agramer Zeitung, 36(1861) 133, str. 508. — Đ. S. Deželić: Životopis Mirka Bogovića. Zagreb 1862. — J. Jurković (J. J.): Kritika »Vinjage« od Mirka Bogovića. Narodne novine, 28(1862) 5, str. 13. — Dopisi. Novice gospodarske, obrtniške in narodne, 22(1864) 24, str. 194–195. — Mirko Bogović kao prost državljanin i narodni zastupnik naprama oktroju izbornoga reda. Novi pozor, 1(1867) 80, str. 317–318. — A. Šenoa: Narodno kazalište. Vienac, 9(1877) 4, str. 649–650. — F. Marković: Matija Gubec kralj seljački. Ibid., 10(1878) 21, str. 340–342; 22, str. 355–356, 358–359; 23, str. 368–372; 24, str. 387–390. — »Zur bosnischen Frage«. (Eine Studie von Emerich Bogović.) Agramer Zeitung, 55(1880) 117, str. 1–2. — Eine Lanze für den Schiffahrts – Canal Rugvica – Agram. Ibid., 56(1881) 282, str. 1–2. — (Nekrolozi): Agramer Tagblatt, 8(1893) 103, str. 2–3; Narod, 10(1893) 34, str. 3; Narodne novine, 59(1893) 103, str. 2; Obzor; 34(1893) 102, str. 2; Prosvjeta, 1(1893) 15, str. 291. — I. Filipović: Mirko Bogović. Posmrtne pjesme. Književna smotra, 17(1894) 3, str. 22–24. — M. Šrepel: O životu i radu Mirka Bogovića (predgovor u: Pjesnička djela, 3. Zagreb 1893, str. VII–LVI). — F. Marković: O tragičnom problemu u Bogovićevu »Stjepanu«. Rad JAZU, 1900, 144, str. 132–197. — V. Dukat: Shakespeare i Bogovićev Stjepan posljednji kralj bosanski. Školski vjesnik, 12(1905) siječanj, str. 21–25; veljača, str. 84–86; ožujak, str. 159–163. — V. Kesterčanek: Njemačke pjesme Mirka Bogovića. Nastavni vjesnik, 16(1908) 7, str. 551–552. — J. Badalić (ip): Nešto iz ostavštine Mirka Bogovića. Obzor, 52(1911) 64, str. 2. — J. Benešić (J. B-ć): Hrvatsko kazalište. Mirko Bogović: »Matija Gubec«. Narodne novine, 82(1916) 27, str. 3. — B. Livadić (ld): Spomen-slava stogodišnjici rođenja Mirka Bogovića; Matija Gubec. Obzor, 57(1916) 34, str. 2. — Seljačka buna. Historijska pozadina Bogovićeve drame Matija Gubec. Hrvatska pozornica, 1925/26, 24, str. 403–407. — A. Barac: Mirko Bogović. Rad JAZU, 1933, 245, str. 88–172. — J. Dujmušić: Strelica Mirka Bogovića (1816–1893). Omladina, 17(1933–34) 2, str. 21–24. — B. Livadić: Novo inscenirana tragedija Mirka Bogovića Matija Gubec. Hrvatska revija, 9(1936) 3, str. 159–162. — M. Matković: Hrvatska drama XIX stoljeća. Dramaturški eseji. Zagreb 1949, 172–173. — A. Barac: Hrvatska novela do Šenoine smrti. Rad JAZU, 1952, 290, str. 5–64. — M. Gross: Propast starounionističke stranke u svijetlu izvještaja Mirka Bogovića. Zbornik Historijskog instituta JAZU, 1(1954) str. 223–249. — S. Ježić: Mirko Bogović (predgovor u: Antun Nemčić–Mirko Bogović, Djela. Zagreb 1957, 341–368). — R. Maixner: Prilozi poznavanju novinarske djelatnosti Bogoslava Šuleka i Mirka Bogovića. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1958, 27, str. 179–191. — J. Ravlić: Mirko Bogović (predgovor u: Pet stoljeća hrvatske književnosti, 31. Zagreb 1968, 213–231). — Lj. Sekulić: Književna tradicija u novelistici Mirka Bogovića. Umjetnost riječi, 14(1970) 1/2, str. 197–206. — D. Suvin: Norme hrvatske povijesne dramatike do Dubrovačke trilogije. Forum, 10(1971) 3, str. 457–492. — M. Gavrin: Kroatische Ubersetzungen und Nachdichtungen deutscher Gedichte zur Zeit des Illyrismus. München 1973, 102–111. — N. Batušić: Hrvatska drama od Demetra do Šenoe. Zagreb 1976, 107–136. — I. Pederin: »Začinjavci«, štioci i pregaoci. Zagreb 1977. — Z. Bartolić: Mirko Bogović. Za vuglom provincija. Čakovec 1978, 269–271. — D. Jelčić: Mirko Bogović. Hrvatski narodni i književni preporod. Zagreb 1978, 240–241. — Lj. Lončar: Progoni Mirka Bogovića i Ivana Filipovića zbog književne djelatnosti. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1978, 32, str. 179–216. — V. Kopač: Jedna nepoznata pjesma Mirka Bogovića. Marulić, 14(1981) 4, str. 379–380. — Z. Posavec: Estetički horizonti Mirka Bogovića. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 9(1983) 1/2, str. 63–76.
 
Martin Kaminski (1989)