Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BOLIĆ, Vlaho (Blaž), pjesnik (Dubrovnik, 21. IX 1717 — Dubrovnik, 16. II 1756). Pripadnik bogate dubrovačke trgovačke obitelji. U rodnom gradu završio srednje obrazovanje (Collegium ragusinum) i pristupio Družbi Isusovoj. God. 1733. odlazi u Rim i stupa u novicijat Sv. Andrije, gdje je studirao retoriku. Potom je učio filozofiju te izučavao grčki jezik i klasičnu književnost. Nekoliko godina predavao je humanističke nauke u isusovačkim učilištima (Pistoia, Livorno, Loreto i Perugia). Nakon povratka u Rim studira teologiju te poučava studente s Collegiuma Romanuma i Germanicuma. Vrativši se u Dubrovnik 1749, postao je prvi predavač na netom osnovanu filozofskom studiju. Kako je tečaj ubrzo ugasnuo zbog slaba zanimanja, B. je obavljao pastoralne misije u Dubrovniku i okolici. Bio je revni propovjednik bratovštine Dobre smrti, o čemu je ostavio i pismeno svjedočenje (autograf 64-ju njegovih propovijedi na hrvatskom nalazi se u arhivu Venecijansko-milanske isusovačke provincije u Padovi). — Zarana je pokazao pjesničke sklonosti. Pisao je, isključivo na latinskom, religiozno-nabožne, prigodničarske i bukoličko- pastoralne pjesme različitih vrsta (elegije, epigrami, ode, ekloge i dr.). Sačuvalo se i nekoliko prepjeva s talijanskog na latinski. Njegovu pjesmu u smrt dubrovačkog latinista V. Petrovića, i elegiju o čudima Sv. Alojzija tiskao je 1803. F. M. Appendini (Notizie, 2), a tri nabožne pjesme (Christus resurgens, Virginibus Christo desponsis epithalamium, S. Aloysius jussus a deo mentem advertere) i jednu prigodnicu, posvećenu pjesniku Ignjatu Đurđeviću, uvrstio je 1811. U. Appendini u antologiju dubrovačkih pjesnika (Carmina, II dio). Veći dio Bolićeva pjesništva ostao je u rukopisu, kao i odulji pjesnički panegirički govor iz 1754 (20 pjesama) u čast vojvode de Beryja (Charles de France, duc de Berry, unuk Luja XIV). B. je, poput mnogih dubrovačkih pjesnika, parafrazirao klasične uzore (sačuvana su dva prepjeva Horacijevih oda) i pjevao u čast Lukrecija (De Natura Roris Carmen, stylo Lucretii) i Ovidija (Cupidinis in Aurum Metamorphosis). Neki su mu pripisivali latinski prijevod poznate pjeme P. Metastasija La Liberta a Nice (odnosno Grazie agl’inganni tuoi), što se danas pridaje njegovu rođaku I. K. Anđeliću. Rukopisi njegovih djela pohranjeni su u Zavodu za povijesne znanosti Istraživačkog centra JAZU u Dubrovniku (Rukopisi Bizar), u Knjižnici Male braće i Historijskom arhivu. — Bolićevo pjesništvo ostalo je gotovo potpuno prešućeno, a za njegove prepjeve (Horacija) V. Vratović kaže da su »netalentirano prepričavanje originala, uz rijetke mjestimične proplamsaje inventivnosti«. Više se spominju njegove zasluge za dubrovačko školstvo.

DJELA: Odae Joannis Caroli de Angelis et Blasii Bolich. Rhacusae 1810, 18122.
 
LIT.: S. Slade: Fasti litterario-ragusini. Venetiis 1767, 11. — F. M. Appendini: Notizie istorico-critiche sulle antichita, storia e letteratura de’ Ragusei, 2. Ragusa 1803, 150–151, 153–154. — A. Martecchini: Editor ad lectorem (u: Odae Joannis Caroli de Angelis et Blassii Bolich. Dubrovnik 1810, 5). — V. V. Makušev: Izslědovanija ob’’ istoričeskih’’ pamjatnikah’’ i bytopisateljah’’ Dubrovnika. Sanktpeterburg’’ 1867, 267–268. — V. Adamović: Gragja za povijest dubrovačke pedagogije, 1. Zagreb 1885, 100. — C. Sommervogel: Bibliotheque de la Compagnie de Jésus, 1. Bruxelles—Paris 1890, str. 1622; 8, 1898, str. 1857. — J. Posedel: Povjest gimnazije u Dubrovniku. Program C. k. velike državne gimnazije u Dubrovniku, 1900–01, str. 32. — I. Kasumović: Pjesme Urbana Appendinija i s njima izdana antologija dubrovačkih latinskih pjesnika. Rad JAZU, 1908, 174, str. 77–82. — V. Dukat: Vergilije kod Hrvata. Ljetopis JAZU, 1930–31, 44, str. 179. — Đ. Bašić: Elogia Jesuitarum Ragusinorum. Croatia sacra, 3(1933) 6, str. 192–194. — Ljetopis dubrovačkoga kolegija (1559–1764). Vrela i prinosi, 1937, 7, str. 62, 98–99, 103, 113, 134–135. — Dubrovčanin Vlaho Bolić D. J. 1717–1756. Narodna svijest, 19(1937) 36, str. 2. — M. Brlek: Rukopisi Knjižnice Male braće u Dubrovniku, 1. Zagreb 1952. — M. Pantić: Rukopisi negdašnje biblioteke Bizaro u Historijskom institutu u Dubrovniku. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 8–9(1960–61) str. 573, 592. — V. Vratović: Horacije u dubrovačkom pjesništvu 18. i 19. stoljeća. Rad JAZU, 1971, 357, str. 285, 306–308. — M. Pantić: Vlaho Bolić (u: Leksikon pisaca Jugoslavije, 1. Novi Sad 1972, 285–286). — S. P. Novak: Pietro Metastasio u hrvatskoj dramskoj književnosti 18. stoljeća. Mogućnosti, 25(1978) 2/3, str. 366–367, 373.
 
Miljenko Foretić (1989)