Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BOROJEVIĆ, Svetozar (Boroević, Borojević od Bojne), vojskovođa (Umetić kod Kostajnice, 13. XII 1856 — Klagenfurt, 23. V 1920). Podrijetlom je iz srpske graničarske obitelji. Osnovnu školu polazio je u Zrinu, nižu školu u Srijemskoj Kamenici, kadetsku u Liebenau kod Graza. U čin pješadijskog poručnika promaknut 1875. God. 1878. sudjelovao u sastavu 52. pukovnije pri okupaciji Bosne i Hercegovine (Kakanj, Sarajevo). Završivši višu Ratnu školu 1883, dodijeljen je komandi XV korpusa. U Generalštabu je 1887–91. kao kapetan I klase, potom predaje taktiku i vojnu povijest na Vojnoj akademiji u Bečkomu Novom Mjestu. God. 1892. postaje major, 1895. potpukovnik, 1898. pukovnik, 1898–1904. u štabu je VIII korpusa u Pragu, potom je komandant 14. pješadijske brigade u Petrovaradinu. Neko je vrijeme na dužnosti u Glavnom štabu nadvojvode Franje Ferdinanda, 1907–12. zapovjednik je Zagrebačkoga domobranskog okružja i komandant 42. hrvatske domobranske divizije, 1908. dobiva čin feldmaršal-lajtnanta, 1912. prelazi u Košice za komandanta VI korpusa, 1913. promaknut u čin pješadijskog generala. God. 1914. zapovjednik je 6. armijskog korpusa pod V. von Danklom i M. Auffenbergom von Kamarowom u Galiciji. Kao komandant 3. armije odbio Ruse kod Limanove, oslobodio tvrđavu Przemyśl prve opsade (10. X 1914) i držao položaje u Zapadnim Karpatima na prijelazima Dukla i Ljubkov, spriječivši tako ruski prodor u dunavsku nizinu. Po ulasku Italije u rat, imenovan je 27. V 1915. komandantom 5. grupe armija, koja je branila frontu na Soči protiv nadmoćnih talijanskih snaga. Od kolovoza 1917. na lijevom krilu iste fronte komandant je 1. i 2. sočanske armije. U bitkama na Soči 1915–17. uspješno je provodio aktivnu obranu, vještom uporabom manjih jedinica u protunapadima. U austro-njemačkoj ofenzivi u Italiji prodro je u studenom 1917. do Piave. Neuspjela austro-ugarska ofenziva 1918. označila je kraj rata u Italiji, kada je B. u općem slomu Austro-Ugarske povukao svoje armije s Piave i Tagliamenta. Nakon potpisivanja primirja na jugozapadnom bojištu 3. XI 1918, B. je svoje vojno iskustvo ponudio Narodnom vijeću SHS u Zagrebu, ali je odbijen zbog sumnje u preveliku odanost Austro-Ugarskoj i Habsburgovcima te odlazi u Celovec. Za ratne zasluge dobio je više odlikovanja. Za kampanju 1878. odlikovan je Križem za hrabrost s ratnom dekoracijom, dvama Velikim križevima te Križem za hrabrost I klase, a 1916. i Komanderskim redom Marije Terezije te njemačkim Ordenom za zasluge. God. 1915. modelirao ga je na fronti kipar R. Frangeš Mihanović, a dvije godine kasnije Borojevićev reljef (djelo istog autora) postavljen je na njegovoj obiteljskoj kući.

DJELA: Durch Bosnien. Wien 1887. — O ratu protiv Italije. Ljubljana 1923.
 
LIT.: General Boroević. Straža, 7(1915) 64, str. 1–2. — R. Frangeš Mihanović: Eindrücke von der Südwestfront. Agramer Tagblatt, 30(1915) 253, str. 2–4. — A. Trumbić: Otvoreno pismo Dra Ante Trumbića generalu Borojeviću. Od Jugoslovenskog novinarskog ureda u Washingtonu. Jugoslovenska država, 3(1918) br. 22. — Das Boroević-Archiv in Zagreb. Agramer Tagblatt, 34(1919) 41, str. 2. — V. Kisić (K.): Branitelj Soče. Novo doba (Split), 3(1920) 122, str. 2–3. — Neue Osterreichische Biographie, 1. Wien 1923, 109–115. — Zanimljivi izvadci iz Boroevićeve korespondencije. Zastava, 40(1929) 42, str. 4. — Österreich-Ungarns letzter Krieg 1914–1918, 1–7. Wien 1929–1938. — S. Pavičić: Hrvatska vojna i ratna poviest i Prvi svjetski rat. Zagreb 1943, 366–710. — F. Weber: Dal Monte Nero a Caporetto. Milano 19694.
 
Zdenko Šenoa (1989)