Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BOSNIĆ, Lovro, veterinar (Korčula, 21. I 1886 — Korčula, 26. VII 1969). Gimnaziju završio u Dubrovniku 1905, Veterinarsku visoku školu u Beču 1910, gdje je doktorirao 1919. Po završetku studija radio u austrougarskoj vojsci 1910–18. u Varaždinu, Zagrebu i Mostaru, potom do 1921. u jugoslavenskoj vojsci u Kranju i Ljubljani. God. 1921. postavljen za profesora interne medicine u novoosnovanoj Visokoj veterinarskoj školi (poslije fakultetu) u Zagrebu te bio jedan od prvih profesora i osnivača fakulteta. Organizirao je Kliniku interne medicine te ostao njezin profesor i predstojnik do umirovljenja 1951. Da bi što bolje i u suvremenom duhu nastave i znanosti organizirao i opremio kliniku, B. obilazi slične klinike u Austriji, Čehoslovačkoj i SR Njemačkoj. Njegovim naporima klinika je bila opremljena bogatom stručnom knjižnicom i potrebnom opremom. Bio je istaknuti teoretičar i vrstan poznavalac unutrašnjih bolesti domaćih životinja te izvanredan predavač. Kako nije bilo dovoljno natavnika, B. je predavao farmakologiju 7 semestara, internu kliničku propedeutiku 12 semestara i po 2 semestra patološku fiziologiju i zarazne bolesti. Zaslužan je za osnivanje Zavoda za patološku fiziologiju, prvoga takvog zavoda pri veterinarskim fakultetima u Evropi, te Zavoda za rendgenologiju i fizikalnu terapiju, kojemu je bio predstojnik do 1940. Nastojao je osnovati i Zavod za kemiju. — B. je uveo pernazalno sondiranje konja u široku praksu, u njegovoj se klinici među prvima u svijetu počela uspješno primjenjivati digitalna perkusija kod velikih domaćih životinja, a uoči II svjetskog rata izrađen je prototip pokretne plinske komore pomoću koje je u tijeku rata izliječeno od šuge mnogo konja. Dao je velik prinos Veterinarskom fakultetu i u materijalnom pogledu: njegovom zaslugom financijska sredstva Zemaljske zaklade Hrvatske i Slavonije, osnovane 1888, vraćena su iz Beograda zagrebačkomu Veterinarskom fakultetu. U kampanji za vraćanje te zaklade objavio je članke (Jugoslovenski veterinarski glasnik, 1929; Obzor, 1929) i tiskao posebnu brošuru (Zagreb 1929). Ta su sredstva korištena za nabavku fakultetske opreme, pokretanje časopisa Veterinarski arhiv (1931); kupovinu fakultetskog dobra, financiranje istraživanja te davanje pomoći za specijalizaciju u inozemstvu. Sedam je puta biran za dekana fakulteta, bio je član Veterinarskog savjeta Banovine Hrvatske i stalni referent časopisa Wiener tierärztliche Monatsschrift. Objavio radove o istraživanjima šuge, tetanusa, zarazne anemije konja, perkusije i auskultacije, grudne zaraze, davanja lijekova konjima sondom te pisao o kardiologiji konjâ, želučanim oboljenjima i rendgenologiji (Wiener tierärztliche Wochenschrift, 1919; Deutsche tierärztliche Wochenschrift, Hannover 1926; Jugoslovenski veterinarski glasnik, 1926, 1932, 1936; Veterinarski arhiv, 1933–34, 1936, 1939, 1941, 1946–47, 1951; Veterinarski vjesnik, 1944).

LIT.: B. Miklaušić: Uz 75 godišnjicu prof. dra Lovra Bosnića. Vetserum, 9(1961) 9/10, str. 1. — L. Ožegović: Prof. dr Lovro Bosnić. Veterinaria, 18(1969) 4, str. 570–572. — 50 godina Veterinarskog fakulteta 1919–1969. u Zagrebu. Zagreb 1969, 537–571. — B. Miklaušić: Prof. dr Lovro Bosnić. Veterinarski arhiv, 1970, XL/5–6, str. 121–124. — A. Režek: Bibliografija. 50 godina Veterinarskog fakulteta u Zagrebu 1919–1969. Zagreb 1971. — Zaslužni veterinari Hrvatske. Zagreb 1976, 77–80.
 
Josip Badovinac (1989)