Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BRAJKOVIĆ, Vladislav, pomorskopravni pisac (Knin, 24. I 1905. — Zagreb, 9. IX 1989). Potječe iz stare bokeljske obitelji iz Perasta. Klasičnu gimnaziju pohađao u Splitu i Kotoru. Pravni fakultet završio 1927. u Beogradu. Studije nastavio u Francuskoj, na Sveučilištu u Aixu (Aix-Marseille), gdje je 1933. obranio doktorsku disertaciju Étude historique sur le droit maritime privé du Littoral Yougoslave, koja se drži klasičnim djelom povijesti našega pomorskog prava. Od 1934. radi u Pomorskom odjelu Ministarstva saobraćaja u Beogradu, gdje ostaje do 1937, a kao honorarni savjetnik sve do 1941. U međuvremenu izabran je za privatnog docenta na Pravnom fakultetu u Subotici (trgovačko i mjenično pravo), gdje je od 1937. stalni docent, a od 1940. izvanredni profesor. God. 1941. prelazi na Pravni fakultet u Zagrebu. Kao suradnik NOP-a bio je početkom 1945. ultapšen od ustaške policije te oslobođenje Zagreba dočekuje u zatvoru na Savskoj cesti. Od 1945. redoviti je profesor zagrebačkoga Pravnog fakulteta (pomorsko i opće saobraćajno pravo). Umirovljen je 1975. Dopisni je član JAZU od 1961, redoviti od 1968, član CANU i SAZU te više međunarodnih udruženja među kojima i Academie des Sciences, Arts et Belles lettres u Aixu. Od 1967. član je stalnoga međunarodnog arbitražnog suda. Jedan je od osnivača, a 1954–75. predsjednik Jugoslavenskog udruženja za pomorsko pravo, koje je u svojim podružnicama na obali okupilo mnoge pravnike i znatno pridonijelo razvitku naše trgovačke mornarice. On je ujedno protagonist aktivnog udjela tog udruženja u Međunarodnomu pomorskom odboru (Comité Maritime International – CMI), u kojemu je od 1951. stalni član, a 1969–73. njegov potpredsjednik. Za zasluge na unapređenju pomorskog prava u svijetu odlikovan je francuskim ordenom Chevalier a l'Ordre du Mérite Maritime (1961). Također je jedan od osnivača i animatora Društva za proučavanje i unapređenje pomorstva (osnovanog u Splitu 1962) te njegov počasni predsjednik (od 1965). Kada je nakon oslobođenja pokrenuta inicijativa za oživljavanje povijesne Bokeljske mornarice, B. je na skupštini u Kotoru 1964. izabran za »admirala Bokeljske mornarice«. Predsjednik je Znanstvenog savjeta za pomorstvo JAZU (od 1981) i glavni urednik časopisa Uporedno pomorsko pravo i pomorska kupoprodaja Zavoda za pomorsko pravo, ekonomiku i historiju pomorstva JAZU (od 1960). God. 1977. dobio je Nagradu AVNOJ-a. — U pedesetogodišnjem bavljenju pomorskim i općeprometnim pravom B. je obrađivao javnopravne i imovinskopravne institucije te probleme pomorskog prava. Urednik i suradnik Pomorske enciklopedije JLZ-a (1954–64) te glavni urednik njezina drugog izdanja (od 1972). Surađivao je u mnogim domaćim i stranim stručnim časopisima i zbornicima: Arhiv za pravne i društvene nauke (1929–31, 1939, 1961), Annales de la Faculté de Droit d’Aix (1931), Saobraćajni pregled (1934–35), Pomorski Lloyd (1934–36), Ekonomist (1935, 1937, 1939), Pravna misao (1935), Naš saobraćaj (1939), Pomorstvo (1947, 1950, 1952, 1955, 1957–60, 1962–63, 1966–67. i 1971), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu (1948, 1956–57, 1959, 1963, 1967, 1973), Dubrovačko pomorstvo (1952), Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru (1952), Anali Pravnog fakulteta u Beogradu (1953, 1957), Vjesnik Jugoslavenskog udruženja za pomorsko pravo (1955–56, 1959–60), Zbornik za pomorsko pravo (1955, 1957, 1961, 1967), Jugoslavenska revija za međunarodno pravo (1956, 1958–60, 1979), Međunarodni transport (1956, 1959, 1961), Uporedno pomorsko pravo i pomorska kupoprodaja (1958), Naše more (1959, 1962, 1966, 1968, 1977), Le nouveau droit yougoslave (1959), Pravni zbornik (Titograd 1960), The Journal of Business Law (London 1960), Ljetopis JAZU (1959, 1963), Naša zakonitost (1961), Pomorski zbornik (1962–63, 1980), Il Diritto Marittimo (Genova 1962, 1964), Osiguranje i privreda (1964, 1968–69, 1973), Armenopulos (Solun 1966), Zbornik radova o stranom i uporednom pravu (1966, 1981), Jadranski zbornik (1968–69), Radovi Instituta JAZU u Zadru (1969), Privreda i pravo (1974), Brodogradnja (1980). Autor je skripta Pomorsko pravo (Zagreb 1950, 19652) i Pravo mora i ribolova (suautor N. Katičić, Zagreb 1961). Posebno je važan Brajkovićev prinos u određivanju pojma brodara u pomorskom pravu kao specifičnom institutu plovidbene djelatnosti zasnovanu na povijesno-razvojnoj i teorijsko-sistematskoj specifičnosti pomorškog poduzetništva.

DJELA: Étude historique sur le droit maritime privé du Littoral Yougoslave. Marseille 1933. — Međunarodna konvencija za zaštitu ljudskog života na moru. Beograd 1937. — More kao prometni put. Zagreb 1949. — Problem brodara i njegove odgovornasti de iure condendo (u: Ugovori o iskorišćivanju brodova na moru. Zagreb 1951, 59–104).
 
LIT.: Vladislav Brajković (s bibliografijom). Ljetopis JAZU, 1963, 68, str. 168–171. — B. Jakaša: Život i rad prof. dr Vladislava Brajkovića. Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 25(1975) 2/4, str. 109–112. — J. Mimica: Umro akademik Vladislav Brajković. Vjesnik, 49(1989) 11. IX str. 3.
 
Hodimir Sirotković (1989)