BREIER, Eduard

BREIER, Eduard, pisac i publicist (Ludbreg, 4. XI 1811 — Kyjovice, Moravska, 3. VI 1886). S roditeljima se preselio u Varaždin, gdje je završio osnovnu školu i šest razreda gimnazije (1821–26), polazeći istodobno od četvrtog razreda njemačku školu. Nakon studija filozofije na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu (1826–28), započeo je u Pragu studij medicine, koji prekida zbog neimaštine. Za službovanja u austrijskoj vojsci 1831–45 (topništvo) polazio je 1833. vojnu školu u Veroni (Stabsschule), potom predavao aritmetiku u Bombardierkorpsschule u Bečkomu Novom Mjestu (do 1845). Napustivši iste godine vojnu službu, bavi se književnim i publicističkim radom u Pragu, potom u Beču. Potkraj života najčešće boravi na svom imanju u Kyjovicama. — U književnosti se javio 1837. u praškom časopisu Die Erinnerungen pripovijetkom Der Servianer, kojoj je radnja smještena u varaždinsku okolicu. Motive iz hrvatske prošlosti i narodnog života obradio je u pripovijetkama, romanima, člancima i pjesmama. Velik dio objavio je 1839/40. u časopisu Croatia, koji je izlazio u Zagrebu; B. ga je u tom razdoblju uređivao iz Bečkoga Novog Mjesta. Tu su mu objavljene pjesme Die Weinlese. Ein Liederkranz, u kojima je opjevao Ludbreg, Nesseln. Agramer Lieder an Jela i dr., potom pripovijesti Ludbreg und seine Sagen, Der Kroatenknabe, Vater und Sohn i više njih s naslovom Sagen aus dem Lande der Kroaten, od kojih je ona o legendarnoj pogibiji bana Nikole Zrinskog 1664. objavljena u hrvatskom prijevodu s naslovom Zlobna Marga (Naše gore list, 1865, preveo D. H. Garčinski). U istom časopisu objavio je putopisne i povijesne priloge o Hrvatskoj Die königliche Freistadt Warasdin, Geschichtliche Umrisse aus der Vorzeit Croatiens, Geschichtliche Monumente aus Agrams Vorzeit i dr. Na hrvatski su prevedene i neke pripovijesti ranije tiskane u časopisu Der Pilger, koji je izlazio u Karlovcu (1841, odn. 1843); prijevod pripovijesti Das Kroatenmädchen tiskan je uz prijevod njegova romana o provali Tatara u Hrvatsku (preveo Jakov Breier); pripovijest Der Bau um die Wette – obradbu legende o gradnji gradova Stupčanice i Dobre kuće – preveo je F. Kurelac i tiskao s naslovom Gjoka (u Fluminensia, Zagreb 1862). Priloge s hrvatskom tematikom objavljivao je također u praškoj i bečkoj periodici, a hrvatske povijesne teme koristio je i u nekim romanima. I njegova memoarska djela – prikaz vlastita književnog djelovanja (1871) – te Erinnerungen aus meinem Leben (Freimüthiger Kalender, Beč 1883, 1884) sadržavaju zanimljive podatke o našim prilikama. Pisao je i kazališna djela, primjerice pučki komad Der Geizige, te dramatizirao dva svoja romana. Bavio se publicistikom i novinstvom. U Pragu je uređivao listove Prager Zeitung (1847/48), Constitutionelle allgemeine Zeitung von Böhmen s prilogom Prager Abendblatt (1848/49) i dr. U Beču je 1849. pokrenuo humoristički list Der Punch, izdavao listove Der g’rade Michel (1862–69), Der Freimüthige (1868–86) i dr. Iako njegovo književno djelo nema veće umjetničke vrijednosti, bio je jedan od najčitanijih austrijskih pisaca svoga vremena. I. Pederin povezuje Breierovo djelo s pojavom i razvojem ilirske novelistike te povijesnim romanom Šenoina doba.