BUDAK, Pero
traži dalje ...BUDAK, Pero, dramatičar, pjesnik i kazališni djelatnik (Trebinje, 21. VI 1917). Osnovnu školu polazio u Nikšiću, Lovincu i Zagrebu (1924–28). U Zagrebu maturirao (1938) i apsolvirao medicinu (1946). Zarana je nastupao u amaterskim predstavama, a usporedo sa studijem medicine završio Glumačku školu (1939–42) te 1940. postao član dramskog ansambla HNK u Zagrebu. Tu je proveo više godina, istaknuvši se kao interpret mladih junaka i ljubavnika te komičnih i karakternih likova, u predstavama: San ljetne noći, Otelo (W. Shakespeare), Škrtac (Moliere), Matija Gubec (M. Bogović), Matijaš Grabancijaš dijak (T. Brezovački). Bio je sudionik i pomagač NOB-a. Nakon rata sudjeluje u radu zagrebačkih kazališnih družina, a 1949. i 1950. u Kerempuhovu vedrom kazalištu. Tada režira i prve humorističko-satiričke emisije na radiju. U razdoblju 1950–53. redatelj je u zagrebačkom kazalištu Komedija. God. 1953. postavljen je za direktora novoosnovanoga Zagrebačkog dramskog kazališta (danas Dramsko kazalište »Gavella«), koje vodi do 1970, kada postaje direktor Nakladnog zavoda Matice hrvatske. U mirovinu odlazi 1981. Potom je direktor teatra Scena revolucije. Zapaženu djelatnost razvio je kao rukovodilac i sudionik u različitim republičkim i saveznim organizacijama dramskih umjetnika i pisaca te kao pokretač i urednik izdavačkih djelatnosti Saveza dramskih autora Jugoslavije, Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske i Zagrebačkoga dramskog kazališta. Urednik je i dramskih biblioteka Scena (oko 60 naslova) i Dramske biblioteke Zagrebačkoga dramskog kazališta (oko 20 naslova). Bio je tri puta predsjednik i tri puta potpredsjednik Društva književnika Hrvatske te osnivač i dugogodišnji predsjednik Zajednice umjetnika Hrvatske i Saveza dramskih autora Jugoslavije. Dugogodišnji je član Uredničkog odbora biblioteke Pet stoljeća hrvatske književnosti. — Ugled dramatičara stekao je prvom realističko-naturalističkom dramom iz seljačkog, ličkog života Mećava (praizvedba u HNK 1952). Praizvedba Klupka, komedije vještih višestrukih zapleta, upriličena je u Komediji 1953, a drama Zaboravljeni prikazuje se 1954. u Amaterskom kazalištu u Našicama. Prva izvedba drame Potez kistom bila je 1955. u šibenskom Narodnom kazalištu. Slijedi postava Svjetionika (Zagrebačko dramsko kazalište 1956), Na trnu i kamenu (Stalna scena u Sisku 1958) te Suza u radosnom svitanju (kasnije: Proljeća bez ljeta) u Zagrebačkom pionirskom kazalištu (1960). Komediju Tišina! Snimamo! izvodi Zagrebačko dramsko kazalište (1961), a Žedan izvor Narodno pozorište u Zenici (1968). Do praizvedbe drame Nakot Balabana, dolazi tek 1982. na Sceni revolucije u Zagrebu. Budakova dramska ostvarenja, posebice ona iz ličkog života pisana regionalnim idiomom (Mećava, Klupko), izvode se na brojnim pozornicama u Jugoslaviji, a često i na slovenskom, makedonskom, talijanskom, mađarskom, albanskom, rumunjskom i turskom jeziku. TV Zagreb izvodi dramu Tišina! Snimamo!, a Mećava doživljava i filmsku ekranizaciju (1977). Budakovi dramski tekstovi igrani su i u inozemnim kazalištima, na radiju i televiziji (Velika Britanija, ČSSR, Poljska, Italija). Njegove komedije, vesele igre, lakrdije i pučka operna libreta s ličkom tematikom obilježava regionalna autentičnost, narativnost, oslobođeni komediografski izraz, jezični kontrasti, aktualizirana frazeologija te nerijetko nasljede P. Petrovića Pecije. B. piše i dramske tekstove u kojima je problemsko, idejno ili stilsko polazište pretpostavljeno topografskom. Privlači ga ponašanje pojedinca u apsurdnim situacijama (Zaboravljeni), poetsko-simbolistički izraz protkan unutrašnjim monologom i retrospekcijama (Svjetionik) te stilizirani realizam, arhetipske opsesije i poetičnost (Žedan izvor, Nakot Balabana). U stihovima B. preuzima paradigme narodne poezije, ali i sjetu, erotiku, te sklonost za humor, igru riječi i ludizam. Piše i stihove za djecu, pa je tiskao više zbirki pjesama, slikovnica i jednu filmsku slikovnicu, a zastupljen je u antologijskim izdanjima: D. Cvitan: Vječnotraž, Novi Sad 1975; Z. Balog: Zlatna knjiga svjetske poezije za djecu, Zagreb 1975. i I. Zalar: Čarobni govor djetinjstva, Zagreb 1984. Svoje dramske tekstove, pjesme, humoreske te brojne članke iz kazališne, izdavačke i šire kulturne problematike tiskao je tijekom nekoliko desetljeća u raznovrsnim publikacijama. Dobitnik je »Gavelline« i »Sterijine« nagrade (1971) te Prvomajske nagrade UDUH-a (1986).
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.
BUDAK, Pero. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/3020>.