BULAT, Gajo

BULAT, Gajo (Filomen), političar (Supetar na Braču, 4. I 1836 — Beč, 9. VI 1900). Gimnaziju završio u Zadru. Studirao pravo u Grazu i Padovi, gdje je 1858. doktorirao. Službujući od 1859. kao tajnik zadarske Trgovačko-obrtničke komore pripremao se za odvjetničko zvanje. Radio je kao koncipijent u odvjetničkoj kancelariji Špira Petrovića u Zadru, jednog od prvaka Autonomaške stranke i predsjednika Dalmatinskog sabora, no nadahnut poticajnim utjecajima talijanskog Risorgimenta, emocionalno i misaono pripadao je narodnomu preporodnom pokretu te surađivao s narodnjačkim prvacima Đ. Pulićem, M. Klaićem, M. Pavlinovićem i dr. Nakon položena odvjetničkog ispita 1862. djeluje kao odvjetnik u rodnom Supetru. God. 1865. prelazi u Split, gdje je preuzeo odvjetničku kancelariju dra Vecchiettija. Kao narodnjak B. je povremeno surađivao u listu Il Nazionale i bio veoma poduzetan u splitskomu narodnjačkom krugu. Sudjelovao je u radu upravnog odbora Slavjanske narodne čitaonice; u osnivanju (1870) i poslovnom usmjeravanju Prve pučke dalmatinske banke, zauzimao se za što djelotvorniju aktivnost društva Slavjanski napredak, osnovana 1873. Nakon odlaska K. Vojnovića iz Splita u Zagreb (1874), B. postaje vođa splitskih pristaša Narodne stranke. Njegovim nastojanjem osnovana je u Splitu i Narodna glazba (1877). Iako je Split bio čvrsto autonomaško uporište, a njihov vođa A. Bajamonti uživao snažnu potporu režimskih organa i velik ugled među pučkim masama, B. je uspio srušiti svog političkog protivnika i dovesti općinu u ruke narodnjaka. Zastupajući interese J. J. Strossmayera, koji je, kao dioničar, sudjelovao u Bajamontijevu društvu Associazione dalmatica sa 40 000 fiorina, B. je dobia pravo da pregleda svu dokumentaciju o poslovanju društva. Utvrdio je niz nepravilnosti (zapuštenost poslova, iznošenje pogrešnih računa, neisplata dividenda), o čemu je i javno izvijestio, čime je ozbiljno poljuljao Bajamontijev autoritet. Teror Bajamontijevih »bršaljera«, koji su počeli napadati i vojnike splitskog garnizona, poslužio je Bulatu kao argument u akciji za raspuštanje splitskoga autonomaškog općinskog vijeća (1880). Općinsku je upravu tada iz Bajamontijevih ruku preuzeo komesar, koji je trebao pripremiti općinske izbore. U njima su 1882. pobijedili narodnjaci, a B. postao prvi prisjednik općinske uprave. Od 1885. do 1893. općinski je načelnik. U težnji da učvrsti narodnjačku općinsku upravu i svoj vlastiti politički ugled; B. je 1884. pokrenuo u Splitu list Narod. Umjesto obnove Bajamontijeva teatra, izgorjelog 1881, zauzeo se za izgradnju novoga Općinskog kazališta u Dobrom, koje je svečano otvoreno 1893. gostovanjem dramskog ansambla iz Zagreba. Kao zastupnik u Dalmatinskom saboru (1876–1900) zauzimao se za ustanovljenje Zemljišno-veresijskog zavoda Kraljevine Dalmacije (pokrajinske hipotekarne banke). Kao zastupnik u Carevinskom vijeću (1879–1900) borio se za pohrvaćenje splitskih srednjih škola (velike realke i gimnazije), što je 1880. i postignuto, zatim za pohrvaćivanje uprave i sudstva, kao i za željeznički spoj Dalmacije sa zaleđem (Split—Aržano—Bugojno). God. 1883. bio je na čelu akcije dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijeću, kada je posebnim zakonom (tzv. lex Bulat) izmijenjen čl. 14. građanskoga parničkog postupnika po kojemu su se stranke i njihovi pravni zastupnici u dalmatinskim sudovima mogli ravnopravno služiti ili talijanskim ili hrvatskim jezikom. Kao jedan od prvaka dalmatinske Narodne stranke, koja je vodila oportunističku politiku, B. je smatran najizrazitijim oportunistom, i kao takav bio posljednjih godina života često na udaru oštre kritike iz pravaških redova (A. Trumbić, F. Supilo, J. Biankini). Nedvojbeno je da je B. odigrao vodeću ulogu u Narodnoj stranci dovodeći je na vlast, a njezinom pobjedom nad autonomašima uvelike pridonio buđenju hrvatske političke svijesti ne samo u Splitu, već i u Dalmaciji.