BUNIĆ, Serafin

BUNIĆ, Serafin (Seraphinus Bona), humanist (Dubrovnik, 1440 — Dubrovnik, oko 1485). Mlad je ušao u Dominikanski red u Dubrovniku, promijenivši svjetovno ime Sarakin u redovničko Serafin. Nakon studija dijalektike i filozofije (artes liberales) u svomu matičnom samostanu, upisao je oko 1462. teologiju na padovanskom Sveučilištu. Ondje je 8. III 1468. položio bakalaureatski ispit, a 19. studenog iste godine i doktorski. Potom je primljen u profesorski zbor teološkog fakulteta u Padovi, gdje je predavao teologiju do lipnja 1474, kad je zajedno s Tomom Basiljevićem, zbog neposluha prema sveučilišnim vlastima, udaljen sa Sveučilišta i 27. VI 1474. premješteri u Dubrovnik. Na poziv kralja Matijaša Korvina pošao je u jesen 1475. s T. Basiljevićem u Budim. Ondje su predavali filozofiju i teologiju na dominikanskomu provincijalnom studiju Sv. Nikole, koji je, zahvaljujući njima, 1477. proglašen generalnim, pa je 10. V 1477. sveopća skupština Dominikanskog reda u Perugi imenovala Bunića njegovim glavnim upraviteljem (regens). Po Korvinovoj zamisli, taj je studij imao biti jezgrom budućega sveučilišta. Premda su B. i Basiljević, kako tvrde neki povjesničari, bili Korvinovi savjetnici u upravi kraljevstvom, ipak ih je krajem 1479. general Dominikanskog reda – na traženje dubrovačkog Senata – opozvao u Dubrovnik, gdje im je povjerio provođenje redovničke reforme. — Bunićeva teološka djela, što ih spominju njegovi biografi, vjerojatno nisu tiskana, a rukopisi su izgubljeni.