Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

AFRIĆ, Vjekoslav (Vjeko), dramski i filmski glumac, redatelj, scenarist i dramski pisac (Hvar, 26. VIII 1906 — Split, 28. VII 1980). Osnovnu školu završio je na Hvaru, a gimnaziju u Splitu (1916–1924). God. 1924. upisao se na Državnu glumačku školu u Zagrebu i za školovanja igrao manje uloge u Drami. Nakon završena školovanja (1927) kraće vrijeme je boravio u Pragu i Beču, a u sezoni 1927/1928, bio je član ansambla Narodnog pozorišta za Dalmaciju u Splitu. God. 1928. član je Pozorišta Udruženja glumaca s kojim putuje po Srbiji. God. 1928/1929. angažiran je u Sarajevu i tu ostaje dvije sezone. Zatim je djelovao u Banjoj Luci (1929/1930) i Beogradu (1930/1931). God. 1931. vratio se u Zagreb i u Drami ostao deset godina. Bio je jedan od osnivača, redatelj i glumac Dramskog studija (1932–1934). Početkom 1942. otišao je s prvom skupinom zagrebačkih kazališnih umjetnika na oslobođeni teritorij, organizirao partizanske pozornice, glumio i režirao u Kazalištu narodnog oslobođenja Jugoslavije (1942–1944). God. 1947. osnovao je Visoku filmsku školu u Beogradu i bio njezin direktor do 1950, a zatim je postao redoviti profesor Akademije za pozorišnu umetnost u Beogradu i rektor Univerziteta umetnosti u Beogradu do umirovljenja 1970. Do smrti živio je u mjestancu Tribunj kraj Šibenika slikajući i pišući memoare o Kazalištu narodnog oslobođenja Jugoslavije. Dobitnik je Nagrade AVNOJ-a 1973. — A. je igrao u klasičnim i realističkim djelima. U Sarajevu je tumačio uloge Orsina (W. Shakespeare, San Ivanjske noći), Miškina (F. M. Dostojevski, Idiot), Vasje (V. P. Katajev, Kvadratura kruga), Vojića (J. Palavestra, Savjesti na dlanu). U zagrebačkoj Drami je ostvario više glavnih uloga: Hamlet (Shakespeare, Hamlet), Oberon (Shakespeare, San ljetne noći), Cléante (Molière, Umišljeni bolesnik), Christian (E. Rostand, Cyrano de Bergerac), Oktavijan (Shakespeare, Julije Cezar), Faust (J. W. Goethe, Faust), Ščuka (I. Cankar, Za dobro naroda), Raskoljnikov (Dostojevski, Zločin i kazna), Edgar (Shakespeare, Kralj Lear), Nehljudov (L. N. Tolstoj, Uskrsnuće), Miškin (Dostojevski, Idiot), Henrik IV (L. Pirandello, Henrik IV), Britanik (J. Racine, Britanik), Miljenko (I. Gundulić, Dubravka), Karlo Moor (F. Schiller, Razbojnici), Orest (Goethe, Ifigenija na Tauridi) i dr. Za dramski studio je režirao Slobodnu ljubav P. S. Romanova (1933) i Gospodu Golovljove M. J. Saltikova Ščedrina (1934), a u HNK režirao je Srnu M. Feldmana (1936). God. 1944. režirao je prvu predstavu u oslobođenom Beogradu – Najezda A. Leonova, potom Mati K. Čapeka (1945) i Sile D. Ćosića i J. Dimića (1945). Režirao je i prvi poratni film Slavica (1947), zatim Barba Žvane (1948) i Hoja Lero (1951) za koje je napisao i scenarije. Važnije su mu uloge u filmovima: U planinama Jugoslavije, Major Bauk, Operacija Ticijan, Ubojica u odsustvu i dr. U HNK u Zagrebu izvedena je 1962. njegova drama Noćni intervali koja je i objavljena (Zagreb 1970). Memoarsko-esejističke zapise (O I. G. Kovačiću, kulturi i revoluciji) tiskao je u publikacijama: Film danas (1957), Oslobođenje (1959), Danas (1961), Pozorišni život (1961), Glas Slavonije (1962), Dometi (1973), Dozivi Gorana (1973), Književna kritika (1974) i dr. A. je uspio iz rata iznijeti sačuvan prijepis Goranove poeme Jama. — A. je cijeli svoj ljudski, umjetnički i društveni angažman posvetio napretku dramske umjetnosti u Jugoslaviji (R. Lazić).

DJELA: Sa proljećem. Zagreb 1959. — U danima odluka i dilema. Beograd 1970.
 
LIT.: Zdenko Vernić: Saltykov-Ščedrin »Drei Herrn Golovljov dramatisiert von Vjekoslav Afrić«. Morgenblatt, 49(1934) 120, str. 5. — V.: Umetnik-slikar i glumac Vjekoslav Afrić. Nedelja, 17(1936) 465, str. 5. — Aleksandar Mihajlović: Slavljenik, partner i saborac. Radnik, 14(1958) br. 4174. — Jovan Maksimović: Sad će drugovi, biti priredba. Večernje novosti, 7(1959) br. 1744. — Maja Hribar-Ožegović: Kazališna djelatnost za vrijeme NOB (disertacija, rkp.). Zagreb 1966. — Dejan Kosanović: Skica za portret umetnika i čoveka. Scena, 9(1973) 6, str. 15. — Petar Volk: Svedočenje, 2. Beograd 1975, 11–12, 13, 31. — Josip Lešić: Sarajevsko pozorište u krizi ili još jedna sezona sa tri upravnika (1930–1931). Pozorište, 18(1976) 1/2, str. 76–97. — Mira Boglić: Pionir jugoslavenskog filma. Vjesnik, 41(1980) 30. VII. — Bora Đordević: Glumom protiv mraka. Oko, 8(1980) 7–21. VIII, str. 5. — Ljudevit Galic: Poistovjećen s narodom. Vjesnik, 41(1980) 30. VII. — Radoslav Lazić: Čovek umetnosti i angažmana. Scena, 16(1980) 5, str. 129. — (Nekrolozi): Borba, 59(1980) 29. i 30. VII; NIN, 30(1980) 3. VIII, str. 26; Politika, 77(1980) 30. i 31. VII; Večernji list, 24(1980) 31. VII; Vjesnik, 41(1980) 29. VII.
 
Igor Mrduljaš (1983)