CAR, Janko

CAR, Janko, pisac i političar (Škaričevo kod Krapine, 20. XII 1822 — Zlatar, 30. V 1876). Potomak zagorske vlastelinske obitelji podrijetlom iz Crikvenice. Osnovnu školu završio u Zlataru, gimnaziju i studij prava u Zagrebu (1945). Najprije u upravnoj službi u Hrvatskom zagorju, zatim savjetnik u hrvatskom ministarstvu u Budimpešti, zastupnik Krapine u Hrvatskom saboru (1861–71); član Kraljevskog odbora i delegat Hrvatske na zajedničkom saboru u Budimpešti. Prigodne i rodoljubne pjesime te članke o kazališnim predstavama objavio u Danici ilirskoj (1842) i Zori dalmatinskoj (1844). Preveo je pokladnu igru A. Kotzebuea Najmitelj Vampušić iz Gladuševa (1843) zakrapinsku diletantsku kazališnu družinu, u kojoj je bio glumac. Na poticaj A. Štrige napisao prvu verziju libreta za operu V. Lisinskog Ljubav i zloba (preradba D. Demeter). U Danici horvatskoj, slavonskoj i dalmatinskoj objavio (1846, 15) pjesmu iz te opere Zbor seljakah. Njegova junačka igra s pjevanjem Crnogorci ili Krvna osveta (suautor O. Vitković) izvedena je u Zagrebu 1861. Posmrtno je objavljena njegova pjesma Molba u Tjedniku bjelovarsko-križevačkom (1897/98, 19), a napitnica Složno bratje i sestrice u Građi za povijest književnosti hrvatske, 1901, 3 (ur. M. Šrepel iz ostavštine D. Rakovca). Kritika ga je prihvatila kao kazališnog diletanta i prigodnog ilirskog djelatnika.