Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

AKŠAMOVIĆ, Antun, pisac, bosansko-srijemski ili đakovački biskup (Garčin, 27. V 1875 — Đakovo, 7. X 1959). Gimnaziju je završio u Vinkovcima, a bogosloviju u Đakovu. Postavši 1899. svećenik, službuje u Drenju i Đakovu te kao odgojitelj u dječačkom sjemeništu u Osijeku. Od 1902. je u Đakovu profesor moralne i pastoralne teologije, ekonom i rektor sjemeništa. God. 1913. i 1914. vodio je izgradnju novoga bogoslovnog sjemeništa. Biskupom Đakovačke ili bosanske i srijemske biskupije imenovan je 1920, a 1923. i apostolskim administratorom sjeverne Slavonije i Baranje (tada dijelovi Pečujske biskupije); 1951. odlazi u mirovinu. — Za biskupovanja A. je obnovio đakovačku katedralu koja je 1933. stradala u požaru. Reformirao je upravu vlastelinstva đakovačkih biskupa podigavši mlin, dvije tvornice špirita i ciglanu, a ulaganjem u vinogradarstvo pomagao je gospodarsko stanje Đakovštine. Njegovom novčanom pomoći sagrađeno je u Zagrebu dječačko sjemenište, osnovana Hrvatska bogoslovna akademija i započeo radom Gospodarsko-šumarski fakultet. Novčano je pomogao mnoga kulturno-prosvjetna, pjevačka i vatrogasna društva, posebno Dobrovoljno vatrogasno društvo »Đakovo«, a u Zagrebu podizanje spomenika J. J. Strossmayeru. Pisao je o vjerskim, prosvjetnim, socijalnim i crkvenopovijesnim pitanjima; članci i poslanice objavljivani su mu u listovima i publikacijama: Glasnik biskupija bosanske i srijemske (1908–1918, 1922–1926, 1929–1930, 1932, 1941, 1943–1944), Hrvatska prosvjeta (1921), Hrvatska obrana (1922, 1924, 1930, 1937), Nedjelja (1922), Hrvat (1923), Katolički list (1924–1925), Die Drau (1925), Obzor (1925–1926), Josip Juraj Strossmayer (spomenica, 1926), Jutarnji list (1927), Strossmayer (kalendar, 1927), Život (1927), Jubilarni almanah Kluba hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku (1929), Hrvatska straža (1930, 1939), Kršćanska škola (1930, 1936), Narodna obrana (1930–1931), Spomenica o stopedesetgodišnjici Državne gimnazije u Vinkovcima 1780–1930 (1930), Život s Crkvom (1939) i Vrhbosna (1944). Poslije II svjetskog rata zalagao se za sređivanje odnosa između crkve i države. Za promicanje hrvatske crkvene i kulturne baštine Sveučilište u Zagrebu dodijelilo mu je 1926. počasni doktorat iz teologije.

LIT.: Akšamović biskupski kandidat Habsburgovaca. Jug, 2(1919) 143, str. 1. — Andrija Spiletak: Habemus episcopum! Glasnik Biskupija bosanske i srijemske, 48(1920) 13/14, str. 49–63. — Antun Akšamović biskup đakovački. Godišnjak Sveučilišta kraljevine Jugoslavije u Zagrebu. 1924/25–1928/29, 1929, str. 29–30. — Promocija biskupa A. Akšamovića. Bogoslovska smotra, 15(1927) str. 235. — Biskup dr. A. Akšamović obnovitelj dakovačke katedrale. Glasnik Biskupije bosanske i srijemske, 61(1933) 19, str. 145. — Msgr. dr Antun Akšamović. Vjesnik Đakovačke biskupije, 12(1959) 11, str. 153–168.
 
Andrija Šuljak (1983)