ČAPLOVIČ, Ján

ČAPLOVIČ, Ján (Joannes Csaplovics, Johann Csaplovics), pravnik i publicist (Horni Přibelci, Slovačka, 21. IX. 1780 — Beč, 29. V. 1847). Potječe iz slovačke plemićke obitelji, koja se u Ugarskoj spominje od 1320 (Csaplovics de Jeszenova). Kao pravnik službovao je 1799–1808. u Zvolenskoj (Zólyomskoj) županiji, zatim je 1809–12. bio tajnik i konzistorijalni savjetnik episkopa u Pakracu, a od 1813. živi u Beču u službi grofova Schönborn. — Zanimajući se za prošlost i suvremene prilike ugarskih zemalja, surađivao (od 1814) u mnogim austrijskim i mađarskim listovima i časopisima: Wiener Allgemeine Literatur-Zeitung (1814–16), Vaterländische Blätter (Beč), Oekonomische Neuigkeiten (Prag 1822), Pannonia (Bratislava 1820–22), Iris in Pesth (1825), Wiener Theaterzeitung (1822–27), Wiener Allgemeine Handelszeitung (1827–28), Neues Archiv (Hannover 1829–30), Magyar Kurir (Bratislava). God. 1841. javljao se i u Luni, zabavnom prilogu Agramer Zeitunga, te pisao rasprave i knjige. Agilan slovački narodnjak i protivnik mađarizacije, borio se i pisao protiv pomađarivanja Slovaka, uopće Slavena i svih drugih narodnosti u Ugarskoj. Čaplovičevi pravnički radovi bili su u ono doba prijeko potrebna literatura za pravnike, a njegovo djelo o pčelarstvu (Beč 1813. i 1815) bilo je s njemačkoga prevedeno na latinski, mađarski i na slovački. U rukopisu je ostavio više rasprava (Etnografija Ugarske, Fiziografija Ugarske, Hebreji u Ugarskoj i dr.), koje se djelomično odnose na Hrvatsku. — Za boravka u Pakracu upoznao je neke hrvatske krajeve, pa su zanimljiva njegova djela u kojima se dotiče naših prilika ili piše o njima. U svom glavnom djelu Gemälde von Ungern (1829) opisao je hrvatske ljekovite vode i donio podatke o fizičkom ustrojstvu naroda u Hrvatskoj, a u Gräffer-Czikannovoj Oesterreichische National-Encyclopädie napisao članak Croatien. Napose je zanimljivo njegovo djelo u dvije knjige Slavonien und zum Theil Croatien (1819). Prva knjiga obiluje podacima o prilikama potkraj XVIII. i na poč. XIX. st. u Slavoniji i Srijemu, a u drugoj knjizi opisuje crkveni, školski i sudbeni sustav, piše o počecima tamošnje srpske književnosti, o Vojnoj krajini, graničnom prometu s Turskom i općoj kulturnoj razini u Slavoniji. Kako je radio u upravi episkopije u Pakracu, ta knjiga sadržava prvenstveno organizacijske i statističke podatke o pravoslavlju i Srbima u Ugarskoj i Hrvatskoj. Djelo je osobito zanimljivo za proučavanje razvitka Slavonije na prijelazu stoljeća (plodnost zemlje i njezino bogatstvo u šumama i rudnom blagu, život seoskoga pučanstva te gospodarske i kulturne prilike na veleposjedima, zatim opis mjesta, cesta, poštanske službe, obrta te statistički podaci o stanovnicima i kućama uz opis kuća, povijesnih znamenitosti itd.). — Njegovi su opisi putovanja kroz Slavoniju i danas svježi, a opažanja i statistički podaci o zemlji i pučanstvu znanstveno vrijedni.