Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

ČEVAPOVIĆ, Grgur (Csevapovich, Gregorius), pisac, povjesničar i kulturni djelatnik (Bertelovci kraj Požege, 23. IV. 1786 — Budim, 21. IV. 1830). God. 1802. završio gimnaziju u Požegi i stupio u Franjevački red. Filozofiju studirao u Baji te na peštanskom sveučilištu, gdje je 1806. doktorirao. Svećenik je od 1809, potom lektor filozofije u Brodu na Savi i Našicama. Devet godina predavao crkvenu povijest i crkveno pravo na teološkim učilištima u Brodu na Savi te Vukovaru, gdje je bio gvardijan (1820–21). Dvaput je bio provincijal (1821–23. i 1827–30) te gvardijan u Beču (1824–27). — Č. je ponajprije franjevac koji u svojoj redodržavi obnaša dušobrižničke, odgojiteljske i poglavarske službe. Za proučavanje Čevapovićeva shvaćanja franjevaštva u doba kasnog jozefinizma značajna su okružna pisma koja je upućivao svojoj redovničkoj subraći, a sačuvana su u Liber circularium (sign. B-3-3 i B-3-4) u franjevačkom samostanu u Požegi. Vrijedno je i djelo Statuta municipalia Observantis Minorum provinciae s. Joannis a Capistrano, kojemu je Č. bio idejni začetnik. Taj je pravni spis pokušaj obnove franjevačkog života u Slavoniji i Podunavlju te dokaz postupna napuštanja zasada jozefinizma. U rukopisnom djelu Introductio in ethicam christianam (dovršeno 25. I. 1820. u Vukovaru) Č. je otvoren prema Kantovoj filozofiji te raspravlja o temeljnim pitanjima moralnog bogoslovlja. Sudjelovao je i u dvije filozofske i bogoslovne rasprave: u Mohaču 1805. te Iloku 1815. U latinskim djelima Synoptico-memorialis catalogus Observantis Minorum provinciae s. Joannis a Capistrano te Recensio Observantis Minorum provinciae s. Joannis a Capistrano Č. je skupio obilje kulturne i književnopovijesne građe, posebice o latinskim ali i hrvatskim djelima franjevačkih književnika (S. Vilov, E. Pavić, I. Velikanović, J. Pavišević, J. Jakošić, M. Lanosović, A. Mandić); od suvremenika najviše je cijenio M. P. Katančića, izradivši njegovu temeljitu biobibliografiju i priredivši za tisak njegov prijevod Biblije (Budim 1831). Č. je autor izvorne religiozno-poučne školske drame Josip, sin Jakoba patriarke, koja je prvi put izvedena u Vukovaru 1819. Iako još nedovoljno istražena, ta je drama sažetak najbolje hrvatske tradicije tog žanra (D. Jelčić). Odlikuje se dramaturški spretno vođenom biblijskom temom, metrički raznovrsnim i vješto ritmiziranim stihovima te bogatim pjesničkim slikama. Ona je utrla put i novim naraštajima. Tri uvodne pjesme sadržajno i stilski slične su preporoditeljskoj lirici (napose Babukićevoj programskoj pjesmi Granici i Danici). Prvu je Lj. Gaj, uz male preinake te s naslovom Poziv i odziv, pretiskao u drugom godištu Danice ilirske (br. 50). Kako je drama prepletena pjevanjem, uz tekst notirani su i napjevi, pa se time približila tada u Europi omiljenomu scenskom obliku Singspiel (spjevoigra). Č. je zapisao 23 jednoglasna napjeva bez naznake njihova autora; prve 3 melodije su u uvodu, a po 2 u svakom od 10 »ulaza«. Tri su melodije doslovno preuzeti narodni napjevi (br. 1, 11, 21), u nekima ima tragova narodne izričajnosti (br. 2, 3, 5, 6, 7, 10), a 14 ih pripada europskoj glazbenoj tradiciji (W. A. Mozart, J. Haydn). Prvih 9 melodija protkano je slavonskim narodnim melosom, pa se stoga Čevapovićev zapis može shvatiti pretečom pothvatu K. M. Catinellija. Sve melodije zabilježene su u G-ključu i durskom tonalitetu. Dosljedno su im označeni tempo i način izvođenja (solo, tutti), što upućuje na autorovu glazbenu naobrazbu. U bilješkama uz pjesme Č., osim slavonskih pisaca, spominje Barakovićeva, Đurđevićeva i Kačićeva djela, a zbor »prikazalaca« pjeva o ilirizmu. Nadahnuće ilirskom idejom primjetno je i u djelu Recensio Observantis, a u literaturi se spominje i Čevapovićeva Povijest ilirska, koja je izgubljena. Dosljedni je zagovornik ilirizma i u jezikoslovnoj polemičnoj korespondenciji s T. Košćakom 1816/17, kada se zauzeo za jedinstveni latinični sustav svih hrvatskih pokrajina. Također je podupro matematičke i fizičke teze koje je 1805. sastavio G. Peštalić. — Č. je bio plodan i raznovrstan pisac. Njegova djela sadrže obilje podataka o povijesti, jeziku, etnologiji i kulturi hrvatskoga puka u Slavoniji i Podunavlju. Kao filozofsko-teološki pisac modernističkih nagnuća te autor posljednjega hrvatskog baroknog prikazanja i zagovornik jedinstvenoga hrvatskog pravopisa, Č. je uspješno povezao baroknu enciklopedijsku polihistoriju s hrvatskim preporodom i moderno zasnovanim humanističkim znanostima.

DJELA: Josip, sin Jakoba patriarke, u narodnoj igri prikazan od ucsenika vukovarski. Budim 1820 (reprint Zagreb 1992). — Synoptico-memorialis catalogus Observantis Minorum provinciae s. Joannis a Capistrano olim Bosnae Argentinae; a dimidio saeculi XIII. usque recentem aetatem. Budae 1823. — Allocutiones capitulares a. r. p. Gregorii Csevapovich, Observantis Minorum Provinciae Capistranae ministri provincialis tempore capituli provincialis in serie XCVII. Budae 1824. — Recensio Observantis Minorum provinciae s. Joannis a Capistrano per Hung. Austr. Inf. et Slavon. extensae; commentariis ethnol. philol. statist. geogr. hist. illustrata. Pro anno Dom. 1830. Budae (1829). — Sermo occasione iubilaei sacerdotalis r. p. Antonii Schmidt, Obs. prov. Capistranae Catechetae em. Budae in ecclesia ad s. Stephanum p. m. in via regia die XXVI April MDCCCXXIX. Budae 1829. — Statuta municipalia Observantis Minorum provinciae s. Joannis a Capistrano. Budae 1829.
 
LIT.: Šumski: Životopis Grgura Čevapovića. Napredak, 3(1861) 6, str. 88–91. — J. Forko: Crtice iz slavonske književnosti. Osijek, 1888. — I. Scherzer: »Josip, sin Jakoba« od G. Čevapovića. Nastavni vjesnik, 4(1896) str. 151–158. — D. Boranić: Predhodnik ilirizma u Slavoniji. Smotra dalmatinska, 12(1899) 10, str. 1–2. — J. Jakošić: Scriptores Interamniae vel Pannoniae Saviae, nunc Slavoniae dictae (red. M. Šrepel). Građa za povijest književnosti hrvatske, 1899, 2, str. 116–153. — Đ. Grubor: Grgur Čevapović u »Danici ilirskoj« 1836. Nastavni vjesnik, 15(1907) 3, str. 188–194. — S.: Nešto o životu i radu G. Čevapovića. Prosvjeta, 17(1909) 16, str. 502–503. — J. Jelenić: Pravopisna rasprava između dra. Tome Košćaka i dra. fra Grge Čevapovića. Zagreb 1930. — J. Kempf (J. K.): 100 godišnjica smrti o. Grgura Čevapovića Bertelovčanina. Požeške novine, 9(1930) 16, str. 3. — I. Franić: O. dr. fra Grgur Čevapović. Narodne novine, 99(1933) 92, str. 2–3. — B. Inhof: Jedna njemačka melodija u Čevapovićevu »Josipu«. Sv. Cecilija, 28(1934) 3, str. 70–72. — M. Barbarić: Grgur Čevapović. Obzor, 76(1935) 45, str. 2. — E. Bauer: Slavonski književnik Grgur Čevapović. Hrvatski list, 17(1936) 285, str. 6. — I. Esih: Grgur Čevapović. Obzor, 76(1936) 89, str. 2. — Stopedeset godišnjica fra Grgura Čevapovića Požežanina. Požeške novine, 13(1936) 43, str. 5. — M. Kombol: Poviest hrvatske književnosti do narodnog preporoda. Zagreb 1945. — K. Georgijević: Hrvatska književnost od XVI do XVIII stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni. Zagreb 1969. — A. Sekulić: Književnost bačkih Hrvata. Zagreb 1970. — J. Andreis: Povijest glazbe, 4. Zagreb 1974, 180. — Franjo među Hrvatima (zbornik). Zagreb 1976, 214. — Z. Vince: Putovima hrvatskoga književnog jezika. Zagreb 1978. — L. Županović: Stoljeća hrvatske glazbe. Zagreb 1980, 148. — Isti: Razvoj glazbenog života u Slavonskoj Požegi od najranijeg vremena do osnivanja HPD »Vijenac«. Sv. Cecilija, 52(1982) 1, str. 7–9. — F. Zenko: »Ethica« Grge Čevapovića, filozofsko-teološkog pisca modernističkog nagnuća. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 16(1990) 1–2, str. 167–180. — Zbornik radova o fra Grguru Čevapoviću. Osijek 1990.
 
Ante Sekulić (1993)