Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

ČIKULIN, Ivan Franjo (Ioannes Franciscus Chi-culin, Chyculini, Csikuliny), pjesnik (Oroslavje, 3. VI. 1681 — Konjščina, 17. VI. 1746). Sin Stjepanov. Školovao se u isusovačkim zavodima u Zagrebu, Trnavi i Grazu, gdje je postigao doktorat filozofije, a potom je u Bologni učio pravo. Prigodom obrane teza iz filozofije kralj Leopold I. odlikovao ga je zlatnim lancem s otiskom svoga lika, a kralj Josip I. izdao mu je 1706. povelju o grofovstvu s pridjevkom Susjedgradski (de Szomszédvár) i grb. — Nastavljajući tradiciju predaka, bavio se javnim poslovima, sudjelujući u saborima i hrvatskim kraljevinskim konferencijama, a bio je i u vojnoj službi. God. 1706. bio je hrvatski izaslanik na bečkom Dvoru, 1714. imenovan kapetanom Tounja, 1721. postao kraljevskim komornikom i savjetnikom, a 1726. prvim prisežnikom Banskog stola u Zagrebu. Kapetan Kostajnice bio je 1730–38. i 1745. Kao konjanički kapetan sudjelovao je u nasljednom ratu u Saskoj. U studentskim godinama bavio se pjesništvom, a s uspjehom se okušao i u crtanju i bakrorezbarstvu. Zagrebački kanonik Grgur Paravigić, njegov prefekt za studijâ, piše 1706. u Bolonjskoj kronici da je Č. kralju Leopoldu I. posvetio tri osobito učene rasprave te da je bio vrstan pjesnik i humanist, o čemu — kako navodi — svjedoče različite knjižice što ih je dao tiskati (»varii ab eo libelli typo mandati«). U nas je do danas sačuvano samo jedno njegovo djelo — zbirka latinskih pjesama Ideae magnanimitatis Illyricae et Pannonicae, objavljena u Zagrebu u dvama tekstovno istovjetnim, a tipografski različitim izdanjima tiskom P. Rittera Vitezovića, koji je na početku knjige otisnuo i svoje stihove Čikulinu u pohvalu. U 24 povjestice, 2 žalopojke i 4 pjesničke poslanice opjevao je primjere hrabrosti hrvatskih i ugarskih junaka, poglavito onih koji se proslaviše vojujući protiv Turaka, primjerice T. Erdpdyja, N. i P. Zrinskog, F. K. Frankapana, V. Križanića, B. Vinkovića, neznana hrvatskog junaka (Miles anonymus Croata) i dr. Građu za opjevane likove i okvirne povijesne događaje crpio je iz vrela povjesničara A. Bonfinija, N. Istvánffyja, J. Rattkaya i dr., koje i citira uz pojedine spjevove. Vitezovićev idejno-tematski utjecaj, uočljiv u tim stihovima, može se nazrijeti i u naslovima dvaju Čikulinovih djela za koja se danas zna samo iz opisa starijih bibliografa. To je latinsko djelo Delecti Pannoniae Saviae heroes (Bologna 1723) i hrvatskokajkavska pjesma o pogibiji kršćanskih ratnika pod Bihaćem 1697, koja je posvećena protonotaru J. Plemiću, a tiskao ju je u Zagrebu 1703. P. Ritter Vitezović. — Poznat je i kao donator crkava i samostana. God. 1722. dao je u župnoj crkvi u Mariji Bistrici podignuti oltar Sv. Križa, a 1745. istu je crkvu obdario dragocjenim zavjetnim darovima. Kaptolu zborne crkve u Rijeci darovao je 1738. nekadašnju benediktinsku opatiju Sv. Jakova u Preluku kraj Voloskoga, koju je 1735. kupio od riječkih isusovaca. Legatom iz njegove ostavštine izgrađen je oltar Sv. Trojstva u župnoj crkvi u Gornjoj Stubici. Ubrzo nakon smrti svoje majke legatom iz njezine ostavštine (1000 forinti) pokrenuo je gradnju franjevačke crkve u Mariji Gorici i s majstorom Martinom Redanom sklopio o tome ugovor u proljeće 1746, a u lipnju iste godine iznenada je umro te bio pokopan u crkvi lepoglavskih pavlina. Umro je prije nego je bio potpuno dovršen bočni oltar Sv. Josipa, podignut njegovim troškom u crkvi Majke Božje Snježne u Belcu. To djelo izvanredne kvalitete izradio je — jamačno po izboru Čikulinove majke Barbare, rođ. Viczay — Josip Schokotnig iz Graza, koji je radio i za mađarsku plemićku obitelj Széchenyi-Viczay u Egervaru. Varaždinskim uršulinkama ostavio je zakladu od 3000 forinti s odredbom da žensku mladež samostanskog konvikta poučavaju glazbenoj kulturi. Spomen na toga osebujnog vlastelina, ljubitelja pjesme i glazbe, sačuvan je u počasnici Čikulin, gospodin vrana konja jaše (Danica zagrebačka, 1835; Kaj, 1972, 5) koja se na starinski narodni plesni napjev u okolici Zagreba, Samobora i Karlovca pjevala i stoljeće nakon njegove smrti.

DJELA: Saloszt i javkanye turszkih i radoszt kerschanzkih duss, koje sze letto 1697. na Ivanye pod Bihchem s teli razluchisse. Zagreb 1703. — Ideae magnanimitatis Illyricae et Pannonicae viginti quatuor seu Totidem viri speciali aliquo facinore illustres cum adiunctis quatour epistolis haeroidum ac duabus naeniis haerorum. Zagrabiae die 5. Aprilis anno 1705. — Delecti Pannoniae Saviae heroes. Bononiae 1723. — Elegia ad amicos. Graecii 1727.
 
LIT.: I. Kukuljević Sakcinski (I. K. S): Rukopisi od veće ili manje važnosti za historiu jugoslavensku. Arkiv za povdstnicu jugoslavensku, 1851, 1, str. 177. — J. Szinnyei: Magyar írók élete és munkái, 2. Budapest 1893, stupac 354. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 28. — Lj. Ivančan: Potomci plemena Ake. Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskoga arkiva, 7(1905) 2, str. 80 (i geneal. karta br. 102). — V. Dukat: Stara hrvatska plesna pjesma. Sv. Cecilija, 16(1922) 5, str. 144. — J. Matasović: Die Briefe des Grafen Sermage aus dem Siebenjährigen Kriege. Zagreb 1923, 43–45, 288–289. — F. Fancev: Prilozi za povijest književnosti hrvatske. Nastavni vjesnik, 39(1930–31) str. 27–28. — Isti: Hrvatska dobrovolja u popijevkama, zdravicama i napitnicama prošlih vjekova. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1937, XXXI/1, str. 79. — E. Laszowski: Obitelj Gregorijanečkih. Hrvatsko kolo, 23(1942) str. 295–296. — M. Kombol: Poviest hrvatske književnosti do narodnog preporoda. Zagreb 1945, 331; 19612, 344. — B. A. Krčelić: Annuae ili historija 1748–1767. Zagreb 1952. — D. Baričević: Majstor propovjedaonice Majke Božje Snježne u Belcu. Peristil, 1971–72, 14/15, str. 174–177. — O. Delorko: Neki vidovi hrvatske kajkavske usmene poezije. Kaj, 5(1972) 5, str. 24–25. — L. Šaban: Kako su gradili crkvu i orgulje u Marija Gorici i štošta oko toga. Ibid., 3/4, str. 24–40. — Isti: Tako je nekoć bilo. Oroslavje — povijesni zapisi. Zagreb 1975, 21–33. — N. Bonifačić Rožin: Pojava folklornih dramskih tekstova u literaturi XVIII stoljeća. Dani Hvarskog kazališta. XVIII stoljeće. Split 1978, 81–97. — A. Horvat, R. Matejčić i K. Prijatelj: Barok u Hrvatskoj. Zagreb 1982. — Hrvatske kraljevinske konferencije, 1–3. Zagreb 1985–1988. — M. Vanino: Isusovci i hrvatski narod, 2. Zagreb 1987, 271, 495. — Annali del Collegio Ungaro-Illirico di Bologna 1553–1764. Bologna 1988.
 
Elizabeta Palanović (1993)