Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

ČANIĆ, Đuro (Georg, Gjuro, Juraj), podmaršal, vojni pisac, mecena (Kaniža Gospićka, 2. XII. 1849 — Beč, 2. I. 1911). Nakon završetka Tehničke vojne akademije, stupio 1870. kao poručnik u vojnu službu (1. Genieregiment). U Beču je 1876. završio Ratnu školu. Istaknuo se kao kapetan 1878. prilikom ulaska austro-ugarske vojske u Bosnu i Hercegovinu. God. 1879. pridijeljen je Glavnom zapovjedništvu u Zagreb; 1886. u činu majora pročelnik je Glavnog stožera 18. pješačke divizije u Pragu; 1887. premješten u ratno ministarstvo u Beču; 1889. promaknut u potpukovnika i imenovan pročelnikom Glavnog stožera 24. pješačke divizije u Krakovu; 1891. postao pročelnik Glavnog stožera VI. zbora u Košicama te u studenom iste godine promaknut u čin pukovnika. Kao pukovnik neko je vrijeme služio u posadama Požuna i Budimpešte. God. 1897. postao je generalmajor i zapovjednik 83. domobranske brigade u Zagrebu, zatim 1901. podmaršal i zapovjednik VII. hrvatsko-slavonskoga domobranskog okružja u Zagrebu. S tog je položaja uklonjen umirovljenjem 1. VIII. 1903. jer je odbio molbu bana Khuena Héderváryja da s domobranskim četama pomogne gušenje demonstracija u Zagrebu. Za svog zapovjedništva domobranstvom uveo je izričitu uporabu hrvatskog jezika i hrvatske natpise (na čaki su časnici nosili lozinku »Za kralja i domovinu«), tražio je da svi časnici znaju hrvatski, onemogućivši time ulazak časnika Mađara u domobranstvo, osnovao je vojničke knjižnice i organizirao tečajeve za opismenjavanje vojnika. Zbog takva djelovanja u domobranstvu i izdašna pomaganja hrvatskih kulturno-prosvjetnih ustanova (istarske Družbe Sv. Ćirila i Metoda, Matice hrvatske i HNK, kojima je i oporučno ostavio sav imetak — tada golemu svotu veću od 50000 kruna) uživao je velik ugled. Nakon umirovljenja isticao se kao vojni pisac. God. 1905. o svojim je vojnoorganizacijskim iskustvima na njemačkom jeziku objavio knjigu Misli o izobrazbi pješaštva, koja je izazvala znatnu pozornost najviših austro-ugarskih vojnih krugova. Za sudjelovanje u operacijama prilikom okupacije BiH odlikovan je 1878. Zlatnom kolajnom, 1881. Vojničkim križem za zasluge te potom Redom Marije Terezije, što mu je donijelo i barunski naslov.

DJELA: Gedanken über die Ausbildung der Infanterie. Wien 1905.
 
LIT.: Schematismus für das Kaiserliche und königliche Heer und für die Kaiserliche und königliche Kriegs-Marine. Wien 1902, 62, 154. — Čanić Đuro c. i kr. podmaršal u miru. Živila Hrvatska, 12(1905) str. 55. — (Nekrolozi): Agramer Zeitung, 86(1911) 4. I, str. 5; Crvena Hrvatska, 21(1911) 2, str. 4; Hrvatska kruna, 19(1911) 2, str. 2; Hrvatske novosti, 3(1911) 670, str. 1; Hrvatsko pravo, 1911, 4534(89), str. 5; Obzor, 52(1911) 4, str. 2; Sloboda, 7(1911) br. 2. — V. Car Emin: Podmaršal Gjuro Čanić dobrotvor naše Istre. Mladi Hrvat, 3(1911) 2, str. 29–33; 3, str. 53. — I. Henneberg: Hrvatsko domobranstvo u vrijeme Austro Ugarske Monarhije. Zapisci i sjećanja. Podmaršal Gjuro Čanić. Vojnik, 4(1944) 9, str. 6, 8. — V. Bogdanov: Hrvatski narodni pokret 1903/4. Zagreb 1961. — I. Kršnjavi: Zapisci iza kulisa hrvatske politike, 1–2. Zagreb 1986.
 
Dragutin Pavličević (1993)