ĆATIĆ, Musa Ćazim

traži dalje ...

ĆATIĆ, Musa Ćazim, pjesnik i prevoditelj (Odžak kraj Dervente, 12. III. 1878 — Tešanj, 6. IV. 1915). Rođeno mu je ime Ćazim, a Musa nadimak. U Tešnju je istodobno polazio mekteb (početnu vjersku školu) i pučku školu, zatim brijački zanat i medresu, u kojoj je dobro naučio perzijski, turski i arapski jezik. God 1898. prebjegao je u Tursku kako bi izbjegao vojnu obavezu, a iduće se godine vraća u Tešanj te odlazi na odsluženje vojnog roka. God. 1902. otišao je u Carigrad, gdje neko vrijeme polazi Mektebi Numunci Terreke medresu. Zatim napušta medresu i završava četvrti razred gimnazije. God. 1903. vraća se u Tešanj te odlazi u Sarajevo i upisuje se na Šerijatsku sudačku školu (1903–08). God. 1909. i 1910. studira pravo u Zagrebu, ali ne polaže ispita nego se pridružuje boemskom životu A. G. Matoša i njegovih sljedbenika, među kojima proširuje svoje književno i drugo obrazovanje. God. 1910. odlazi u Tešanj za činovnika, zatim u Bijeljinu i Sarajevo, gdje radi u redakciji Muslimanske sloge i Sarajevskog lista; 1913. u Mostaru je urednik panislamskog lista Biser i Muslimanske biblioteke. Mobiliziran 1914, otpušten kao tuberkulozni bolesnik; potom živi u Tešnju. — Prve pjesme objavio u Bosanskoj vili 1899, a stihovima surađivao i u Beharu, Pobratimu, Domaćem ognjištu, Hrvatskoj smotri, Mladoj Hrvatskoj, Savremeniku, Biseru, Gajretu. Služio se pseudonimima Mustafa Kiazim, Garib, Šair, Jetim, Fakir, Musa, Domoljub. Premda proistječe iz muslimanske bosanskohercegovačke vjerske i književne tradicije (Bašagić, Kapetanović i dr.), svojim univerzalnim obrazovanjem prevladao je u cijelosti regionalizam i ostvario širok raspon slika i simbola na tradiciji slavenske i klasične mitologije, židovskih, kršćanskih i islamskih vjerskih legendi te renesansne i suvremene umjetnosti. Tematski su mu pjesme pretežno ljubavne, ali se erotski osjećaji najčešće diskretno kriju u kratkim pejzažima. Kao pripadnik Matoševe škole, primijenio je strogost i preciznost izraza te pisao mnogo u formi soneta, a snažno se osjeća i estetizam Harambašića i Kranjčevića te uz matoševsku i vidrićevska simbolističko-impresionistička pjesnička struktura. Prevodio je stihove i prepjevavao najviše s turskog jezika, a onda arapskoga i perzijskog, a s turskoga i arapskog filozofsko-teološke studije islamskih pisaca, među kojima se posebno ističe prijevod Islama Abdulaha Quilliama. Napisao je i eseje Osmanlijski pjesnik Galib-dede i Misticizam i utjecaj Perzijanaca na tursko pjesništvo te nekoliko osvrta na književni rad turskih pjesnika XVII–XX. st. i nekoliko recenzija o zbirkama pjesama turskih pjesnika njegova doba.

DJELA: Nekoliko islamskih ustanova. Mostar 1913. — Pjesme. Mostar 1914. — Izabrane pjesme. Sarajevo 1928. — Odabrane pjesme. Zagreb 1965. — Pjesme. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 67. Zagreb 1966, 421–504. — Sabrana djela, 1–2. Tešanj 1968.
 
LIT.: Š. Sarajlić: Merhum Musa Ćazim Ćatić. Biser, 2(1913–14)(1915!) 22/24, str. 372–374. — H. Ajanović: Musa Ćazim Ćatić. Sarajevski list, 1916, br. 111–113. — S. S. M-ć.: Ćazim u životu (Prilog za biografiju). Novi vijek, 1(1920) 3, str. 30–34. — T. M. Okić: Merhum Musa Ćazim Ćatić (Deset godina poslije njegove smrti). Gajret, 9(1925) 16, str. 242–243. — H. Kreševljaković: Musa Ćazim Ćatić (predgovor u: Izabrane pjesme. Sarajevo 1928). — A. Muradbegović: Musa Ćazim Ćatić. Musa Ćazim Ćatić (kalendar), 1(1930) str. 28–36. — A. Nametak: Autobiografija Muse Ćazima Ćatića. Omladina, 15(1931–32) 9, str. 178. — Isti: Musa Ćazim Ćatić (Jedna dosad neobjelodanjena njegova pjesma). Hrvatska revija, 9(1936) 6, str. 299–304. — I. A. Milićević: Pjesnik vječnog nemira. Uz 25-godišnjicu smrti Muse Ćazima Ćatića. Savremenik, 28(1940) 1/2, str. 58–59. — A. Nametak: Musa Ćazim Ćatić. Život, 9(1960) 10, str. 716–727. — N. Frndić: Talentirani lirik – Musa Ćazim Ćatić: Odabrane pjesme. Republika, 21(1965) 10, str. 462–463. — V. Krnjević: Pravi svjedok. Musa Ćazim Ćatić: Odabrane pjesme. Odjek, 18(1965) br. 21. — P. Palavestra (P. P.): Musa Ćazim Ćatić, Odabrane pjesme. Književne novine, 17(1965) 258, str. 4. — M. Vaupotić: »Vjerni rob ljepote« – Musa Ćazim Ćatić. Kolo, 4(124)(1966) 2, str. 214–215. — A. Nametak: Musa Ćazim Ćatić. Pjesme (predgovor). Pet stoljeća hrvatske književnosti, 67. Zagreb 1966, 407–416. — M. Rizvić: Musa Ćazim Ćatić, Odabrane pjesme. Izraz, 10(1966) 1, str. 66–76. — T. Ujević: Musa Ćazim Ćatić. Ibid., str. 49–65. — M. Rizvić: Bosanskohercegovačke književne studije. Sarajevo 1980, 309–323. — A. Kovačević: Musa Ćazim Ćatić i hrvatska književnost. Marulić, 21(1988) 4, str. 485–500. — D. Horvatić: Knjiga o Herceg-Bosni. Zagreb 1990, 57–63. — Z. Posavac: Estetička misao hrvatske moderne i njen utjecaj u Bosni i Hercegovini. Marulić, 23(1990) 5, str. 681–682. — Potpuniju lit. vidi u: F. Karihman, Musa Ćazim Ćatić, hrvomuslimski pjesnik Moderne. Hrvatska revija (München—Barcelona), 39(1989) 2, str. 282–309.
 
Miroslav Šicel i Jure Šonje (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ĆATIĆ, Musa Ćazim. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/4207>.