DEMEREC, Milislav

DEMEREC, Milislav, genetičar (Kostajnica, 11. I. 1895 — Laurel Hollow, Long Island, SAD, 12. IV. 1966). Gimnaziju završio u Zagrebu, Više gospodarsko učilište u Križevcima. Nakon diplomiranja 1916, primljen je kao pristav, a 1918. kao gospodarski povjerenik u Postaju za istraživanje sjemenja u Križevcima. God. 1919. odlazi na specijalizaciju u Grignon u Francuskoj, potom u College of Agriculture na Cornell University u Ithaci (država New York), gdje 1921. postaje asistent, a 1923. postiže doktorat znanosti tezom o djelovanju i manifestaciji letalnih gena kod kukuruza. Iste godine primljen je kao znanstveni istraživač u Odjel za genetiku Carnegieve institucije (Department of Genetics of the Carnegie Institution of Washington) u Cold Spring Harboru (New York). God. 1936. postaje pomoćni direktor, a od 1942. do umirovljenja 1960. direktor je Odjela za genetiku. Područje su njegova znanstvena rada genetička istraživanja, od istraživanja naravi gena, njegove strukture i funkcije do spontanih i induciranih mutacija. Istraživanje mutabilnih gena počeo je na biljkama i na vinskoj mušici (Drosophila melanogaster). Potom je, djelovanjem ultraljubičastih i rendgenskih zraka na plijesni Penicillium, uspio uzgojiti mutante sposobne da daju višestruku količinu penicilina nego dotada upotrebljivani sojevi. Napose se bavio genetikom bakterija i istraživanjem genetskog mehanizma o kojem ovisi otpornost bakterija prema antibioticima. Postavio je mutacijsko-selekcijsku hipotezu o postanku bakterijske rezistencije na antibiotike, prema kojoj otpornost bakterija nastaje prvenstveno zbog spontanih mutacija, a antibiotik ima samo selekcijsko djelovanje. U pol. 1960-ih došao je do spoznaje da se geni slična djelovanja mogu grupirati u istom dijelu kromosoma i utvrdio povezanost njihova položaja i redoslijeda njihove funkcije. Rezultati mnogih Demerčevih istraživanja našli su uspjelu primjenu u medicini. Znanstvene radove objavljivao je samostalno i u suradnji u časopisima Genetics (New York 1923), Journal of Heredity (Washington 1936), Proceedings of the National Academy of Sciences (Washington 1945–46), Journal of Bacteriology (Washington 1948, 1953), American Naturalist (Chicago 1951), Genetics (Austin 1951), Symposia on Quantitative Biology (Cold Spring Harbor 1951), Advances in Genetics (New York 1958) i dr. D. je održavao kontakte s rodnim krajem, posjećivao ga i pomagao institute za oplemenjivanje bilja i genetiku. U 1950-im i 1960-im održao je više predavanja u Zagrebu (tiskane 1955), Ljubljani i Beogradu. Bio je član Nacionalne akademije znanosti SAD, njujorške Akademije znanosti, JAZU, Kraljevske danske akademije znanosti, zatim član mnogih društava genetičara te predsjednik Američkoga genetičkog društva i Američkog društva prirodoslovaca. Nosilac je počasnih doktorata nekoliko sveučilišta u SAD i drugim zemljama, među njima i Sveučilišta u Zagrebu. Godinama je organizirao seminare i simpozije iz kvantitativne biologije (Cold Spring Harbor Symposia on Quantitative Biology). Bio je glavni urednik publikacija Advances in Genetics, Drosophila Information Service, Symposia on Quantitative Biology i član uredništva mnogih bioloških edicija.