Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

DEPOLO, Ozren, skladatelj, klarinetist i saksofonist (Zagreb, 13. III. 1930). Sa šest godina počeo učiti glasovir, a poslije prešao na studij klarineta u Državnoj muzičkoj školi u Zagrebu, gdje je 1952. diplomirao. God. 1956. stekao liječničku diplomu na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, ali se isključivo posvetio glazbi. God. 1949. počeo se baviti jazz-glazbom svirajući u zagrebačkim malim instrumentalnim sastavima, potom i u velikim plesnim i jazz-orkestrima Stjepana Plaveca, B. Sorokina te u ansamblima KUD-a »Ivan Goran Kovačić« i »Joža Vlahović«. God. 1952. postao je stalnim članom Plesnog orkestra Radio-Zagreba (poslije RTV Zagreb), u kojemu je djelovao kao tenor-saksofonist, prvi alt-saksofonist i solist do umirovljenja 1991. Istodobno je od 1950-ih svirao i u mnogim drugim sastavima: u orkestru S. Selaka nastupajući u njegovim angažmanima u Beču, Hamburgu i dr., u nonetu Z. Kružića, kvartetu Borisa Frančiškovića, septetu D. Diklića, Zagrebačkom jazz-kvartetu te Zagrebačkom jazz-kvintetu, s kojim je nastupao i na festivalima jazza u Ljubljani, Montreuxu, Njemačkoj i Švedskoj. Sudjelovao je i u međunarodnim jazz-orkestrima V. Zachradnika, S. Hamptona, C. Terryja, O. Nelsona i G. Mulligana te u orkestrima Europske radio-unije u Københavnu, Oslu, Sarajevu i Barceloni. Nastupao je i s mnogim vrhunskim jazz-solistima, a od 1970-ih stalno sudjeluje u sastavima B. Petrovića B. P. Convention i Nonconvertible All Stars; s njim je snimio i dva albuma jazz-glazbe. Usporedo je stjecao priznanja i kao interpret klasične te suvremene glazbe nastupajući solistički, u komornim sastavima i ansamblima za suvremenu glazbu (ACEZANTEZ); njegova interpretacija koncerata za alt-saksofon i orkestar A. Glazunova, P. Dešpalja i K. Odaka (Divertimento) snimljena je na LP ploču (1988). U osvrtima na njegove nastupe ističe se urođena glazbenost, tehnička uglađenost te visok umjetnički domet izvedbe. Skladateljski opus započeo je glazbom za male i veće jazz-sastave, no ubrzo je proširio stvaralački raspon na filmsku, scensku i televizijsku glazbu. Od njegovih mnogobrojnih jazz-skladba izdvajaju se: Mala igra, Klizalište, Kviz balet, Laboratorij, Mimoza, Ostinato, Pop blues, Kviz samba, Quasy blues, Zodijak, Poslije ponoći, Refleksije u tri stavka za soliste i jazz-orkestar, Prijatelji, Blues za obojicu, Mystery of Blues, Stavak za timpane, gudački kvartet i jazz-sastav, Bossa blues, Parafraza S. W. Na filmu je najprije stekao priznanja glazbom za crtane filmove, strane (slovenske, kanadske, poljske) i domaće, posebno za djela Zagreb-filma: Cvijet (1970), Crno Bijelo (1973), Bubamara (1974), Nezaposlenim ulaz zabranjen (1975), Kentaur (1976), Homo volans, Orator (1977), Tupko (1981), Zuzo majstor (1985), Duet, Važno je sudjelovati (1987), Runo, Život se rađa (1988), Nasukani kit (1989), Kameleon, Kako napraviti crtani film (1990), Epilog, Anno domini (1991). Pobudio je pozornost i glazbom za igrane cjelovečernje filmove B. Žižića Ne naginji se van (1977), Daj što daš(1979) i Rani snijeg u Münchenu (1984). Na televiziji je najviše uspjeha postigao glazbom za dječje serije Zlatna nit, Bistrooki i TV pravopis. Zapaženu scensku glazbu skladao je za suvremena kazališna djela: Trgovac kišom (R. N. Nash, 1976), Čaruga (I. Kušan, 1976), Maturanti (I. Ivanac, 1978), Rupa (E. Ionesco, 1980), Rupa za udaju (I. Kušan, 1980) i dr. Skladao je i dječje pjesme te popijevke za Festival kajkavske popevke Krapina, posebno Ni se bormeš rodil Zagorec ni jeden (1979), Spi sinek, spi (1983) i dr. Mnoge su mu skladbe snimljene za arhiv Hrvatskog radija te na LP pločama. Dobio Nagradu »Josip Slavenski« 1980.

LIT.: J. Martinčević-Lipovčan: Priznanja za vrhunske domete. Vjesnik, 42(1981) 31. V, str. 10. — A. Wagner: Ozren Depolo – Koncerti za alt-saksofon – Glazunov–Odak–Dešpalj. Bilten Društva skladatelja Hrvatske, 1988, 62, str. 26.
 
Mladen Mazur (1993)