DEŠPALJ, Šime

DEŠPALJ, Šime, glazbenik i pisac (Arbanasi kraj Zadra, 16. II. 1897 — Zadar, 16. I. 1981). Školovao se 1912–15. u zadarskoj Preparandiji, gdje je stekao i glazbenu naobrazbu, učeći u F. Lederera (glasovir, harmonija), F. Spade (violina), J. Chládeka (dirigiranje, instrumentacija) i K. Mohra (kontrapunkt). Za I. svjetskog rata prekinuo školovanje zbog odlaska na ratište (1915–18). Po povratku u Zadar nastavio u Lederera učiti privatno te počeo skladati i dirigirati pjevačkim zborom i trubljačkim sastavom. Prebjegavši 1921. u Jugoslaviju, djelovao je do 1943. u Hvaru, Rabu, Pagu i Blatu na Korčuli kao organizator glazbenog života, dirigent, skladatelj i pedagog. U Hvaru je sastavio mali orkestar i ženski tamburaški zbor, u Rabu vodio puhačku glazbu i ženski pjevački zbor, u Pagu utemeljio i vodio gradsku puhačku glazbu, a u Blatu osnovao i vodio orkestar Glazbenog društva te u sklopu Seljačke sloge mješoviti zbor i puhačku glazbu koju je uzdigao među najbolje ansamble te vrste u Dalmaciji. God. 1943. postao je umjetničkim voditeljem partizanske kulturno-umjetničke grupe dubrovačkog okruga, a 1944/45. dirigentom orkestra Okružnog kazališta u Dubrovniku. Vrativši se 1945. u Zadar, postavljen je za voditelja Narodnoga kazališta, u kojemu je reorganizirao glumački ansambl te utemeljio i vodio pjevački zbor i orkestar. Od 1946. do 1973. posvetio se pedagoškom radu i predavao je u zadarskoj Muzičkoj školi teoriju glazbe i gudaća glazbala te osnovao i vodio školski pjevački zbor i orkestar; istodobno je u Klasičnoj gimnaziji 1946/47. nastavnik glazbenog odgoja te pokretač mješovitoga pjevačkog zbora, a od 1947. predaje i u Učiteljskoj školi teoriju glazbe i didaktiku te osniva i vodi veliki tamburaški zbor. Uz to je bio organizator i dirigent zadarskoga Centralnog omladinskog pjevačkog zbora (1946), zatim mješovitog zbora Filozofskog fakulteta te od 1951. mješovitog zbora Kulturno-prosvjetnog društva »Arbanasi« s kojim je ostvario zapažene nastupe. — Skladao je djela za gudački orkestar (Moba, Ples tratinčice), za puhački orkestar (Paško kolo, Svečana koračnica), za zbor (Leni, Procvao je cvijet, Kolo, Žetva), za glas i gudaća glazbala (Romanca Ariosta) te za glas i glasovir (Uspavanka). Ostavio je nedovršenom operu Vana. Šest njegovih zbornih pjesama objelodanjeno je u zbirci Këngë shqiptare (Priština 1973). Svoj skladateljski izraz razvio je oslanjajući se na folklor. Pisao je pjesme i pripovijetke na govoru zadarskih Arbanasa.