ĐAKOVIĆ, Đuro

ĐAKOVIĆ, Đuro, komunistički djelatnik (Brodski Varoš kraj Broda na Savi, 30. XI. 1886 — Oštri vrh kraj Svetog Duha, Slovenija, 25. IV. 1929). Bravarski zanat izučio u Derventi. U Sarajevu postaje članom Saveza kovinarskih radnika 1907 (od 1910. član uprave i sekretar), a u Socijaldemokratskoj stranci (SDS) BiH od njezina je osnutka 1909. Također bio član GO Glavnoga radničkog savjeta BiH i jedan od osnivača Saveza mladih radnika 1912. Uhićen je 1914. kao »veleizdajnik«, osuđen na smrt, amnestiran i 1917. oslobođen. Delegat je na Kongresu ujedinjenja (1919), a na Vukovarskom kongresu (1920) izabran je u Centralno partijsko vijeće KPJ. Na izborima za Ustavotvornu skupštinu (1920) izabran je u Sarajevu za komunističkog zastupnika. God. 1921. delegat je KPJ i Centralnoga radničkog sindikalnog vijeća Jugoslavije na III. kongresu KI i I. kongresu Crvene sindikalne internacionale u Moskvi. Nakon povratka, poništen mu je zastupnički mandat, uhićen je i prognan u rodno mjesto. Potajno odlazi u Zagreb, Slavonski Brod i okolicu i sudjeluje u ilegalnom komunističkom radu. Na zemaljskim konferencijama KPJ 1922–. biran je u njezin Centralni izvršni odbor. Napustivši nakon pet godina internacije Brodski Varoš, neko je vrijeme 1927. sekretar Saveza radnika metalske industrije i obrta Jugoslavije za Hrvatsku u Zagrebu. Potkraj 1927, po odluci CK KPJ, Đ. je upućen na školovanje u Moskvu, odakle se vraća u zemlju da radi na uspostavljanju jedinstva u KPJ i organiziranju njezina IV. kongresa u Dresdenu. Na njemu je 1928. izabran za organizacijskog sekretara CK KPJ. Prilikom policijske racije u Zagrebu 20. IV. 1929. Đ. je zajedno s N. Hećimovićem, sekretarom Crvene pomoći, uhićen te nakon četverodnevnoga mučenja odveden prema austrijskoj granici, gdje su obojica ubijeni. — Surađivao je u Radničkom jedinstvu, Organizovanom radniku, Metalskom radniku, Omladinskoj borbi i Borbi.