ĐAKOVIĆ, Stjepan

ĐAKOVIĆ, Stjepan, pjesnik i kulturni djelatnik (Šarengrad, 7. VIII. 1862 — Vinkovci, 5. XII. 1948). Gimnaziju polazio u Vinkovcima i Đakovu te maturirao u Osijeku 1882. Teologiju studirao na Pazmaneumu u Budimpešti 1882–86, studij dogmatike i biblijskih znanosti završio 1888. u Beču na Augustineumu. Službovao kao vjeroučitelj u klasičnoj gimnaziji u Osijeku 1884–94, potom u Vinkovcima 1894–1924. Kao tajnik Hrvatske čitaonice u Vinkovcima djelovao na kulturnome polju držeći predavanja; bio je zborovođa, a istaknuo se i kao vrstan latinski pjesnik. Pjesme prigodnice objavio je pod pseudonimom Laudator temporis acti u Glasniku Biskupija bosanske i srijemske (1934–37, 1939–40, 1942), a priloge iz povijesti i glazbe u periodicima Svjetlost (1910), Vinkovačke novine (1918), Vjesnik Županije virovitičke (1922), Sv. Cecilija (1929, 1930–31), Hrvatska straža (1935), Cibalae—Vinkovci. Spomen-spis (1938).