Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

DIVNIĆ, Juraj (Georgius Diphnicus Dalmata), ninski biskup, pisac i pjesnik (Šibenik, oko 1440 — Zadar, 8. VIII. 1530). Sin Ciprijana Nikolina iz treće grane obitelji. Podaci o njegovu školovanju nisu poznati. Kada se spominje u spisima zadarskih bilježnika, češće se uz biskupski naslov dodaje i »Juris Pontifitii Doctor ac...Referendarius apostolicus«. Doktorom prava postao je vjerojatno na nekom sveučilištu u Italiji. Prvi se put spominje 3. VII. 1464, kada dobiva nadarbinu crkve Sv. Marije Magdalene na poluotoku Mandalini kraj Šibenika. Iste godine dobiva i posjede crkve Gospe od Rašelja nedaleko od mjesta Zlarina (te godine dobio je i potvrdu pape za taj posjed). Ninskom biskupijom upravljao je 1479–1529, boraveći dozvolom pape Inocenta VIII. iz 1486. u Zadru (tu je nastanjen već od oko 1482), zbog nezdrave klime u Ninu i turske opasnosti. Nakon krbavske bitke 1493, Juraj odmah odlazi na bojno polje potresen stradanjem stanovnika svoje biskupije. Na molbu Gašpara Perušića i preostalog plemstva u Lici piše s bojišta 27. IX. iste godine papi Aleksandru VI. latinsko pismo s molbom za pomoć, koju je potkrijepio iscrpnim izvještajem o tijeku bitke, rasporedu sukobljenih snaga, nevremenu koje se sručilo i uzrocima poraza te o strahotama turske osvete. Papa je odmah poslao pomoć u novcu, hrani i oružju. God. 1499, za turske opsade Nina, Juraj sudjeluje u obrani. Svojim predstavnicima na zasjedanju Lateranskoga koncila imenovao je 15. XII. 1514. biskupa Trevisa Bernarda de Rubeisa i ulcinjskog biskupa Lovru de Boschetusa, obrazlažući da ne želi izbivati dulje iz svoje biskupije, koju je bio obišao u travnju iste godine. God. 1523. papa Hadrijan VI. oslobodio ga je na njegovu molbu pastoralnih obveza zbog poodmakle dobi, ali mu je ostavio titulu ninskog biskupa. God. 1528. Juraj vlastitim sredstvima obnavlja katedralu (danas župna crkva Sv. Anzelma) u Ninu, daje popraviti namještaj i oprema je obrednim posuđem sa svojim grbom. U njoj je dao sagraditi sebi grobnicu. Nadgrobna ploča s njegovim likom i grbom nalazi se na zidu s lijeve strane ulaza u pobočnu kapelu Gospe od Zečeva. Na njoj je natpis: HIC JACET AENONIUS PRAESUL /SED DIPHNICA PROLES/ SIT SUA SORS/ INTER REGIA CELSA PRECOR /OBIIT VIII AUGUSTI ANNO MDXXX. Bio je donator crkava u Šibeniku i okolici. Imao je udjela u gradnji crkve šibenske Bratovštine od Milosrđa (Val-Verde) – Nove crkve u Šibeniku (oko 1490–92). Sačuvao se kalež s njegovim grbom u šibenskoj biskupskoj riznici iz šibenske Nove crkve i pokaznica s njegovim grbom. — Da se bavio pisanjem potvrđuje J. Šižgorić u pjesmi Ad Georgium Diphnicum Sibenicensem, u kojoj ističe da je pisao od malena proričući mu veliko ime. Međutim, od književnih radova, osim pisma papi Aleksandru VI, koje se po stilu i jeziku može staviti u red uspjelih humanističkih ostvarenja na temu opasnosti od Turaka, nije se sačuvalo ništa. Izvorni tekst pisma, pisan tuđom rukom, ali s biskupovim potpisom, pohranjen je u Biblioteca Marciana u Veneciji (sign. MSS Lat. Cl. X, cod. 174, nr. 134). Po tom izvorniku napravio je 1854. bibliotekar i bibliograf G. Valentinelli dosta netočan prijepis za I. Kukuljevića Sakcinskog, koji je pohranjen u Arhivu HAZU u Zagrebu (sign. IV b 14, nr. 8). Tekst pisma prema tom prijepisu objavio je prvi V. Klaić, potom prema izvorniku F. Šišić, a u hrvatskom prijevodu V. Gligo. – P. Zoranić u svojim Planinama spominje Jurja kao pastira koji se zdušno brinuo za svoje stado.

LIT.: D. Farlati: Illyricum sacrum, 4. Venetiis 1769, 223–225. — C. F. Bianchi: Zara cristiana, 2. Zara 1879, 216–218. — F. A. Galvani: Il Re d’armi di Sebenico, 1. Venezia 1884, 83. — P. Zoranić: Planine. Stari pisci hrvatski, 16. Zagreb 1888, 16, 90–91. — (V. Miagostovich): Ricordi patri. Il Nuovo cronista di Sebenico (Trieste), 2(1894) str. 9. — (Isti): La Famiglia de Difnico. Ibid., 3(1895) str. 75–77. — V. Klaić: Pismo ninskoga biskupa Jurja Divnića papi Aleksandru VI, pisano u Lici 27. rujna 1493, u kojem izvješćuje o boju na Krbavskom polju pod Udbinom (9. rujna 1493). Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, 5(1903) str. 248–251. — T. Matić: Hrvatski književnici mletačke Dalmacije. Rad JAZU, 1925, 231, str. 280. — P. Grgec: Hrvatski Job šesnaestog vijeka ban Ivan Karlović. Zagreb 1932, 17–20. — G. Praga: Zara nel Rinascimento. Archivio storico per la Dalmazia (Roma), 10(1935) XX/115, str. 306, 316. — K. Stošić: Galerija uglednih Šibenčana. Šibenik 1936, 21–22. — F. Šišić: Rukovet spomenika o hercegu Ivanišu Korvinu i o borbama Hrvata s Turcima (1473–1496). Starine, 1937, 38, str. 37–43, 140. — K. Stošić: Sela šibenskoga kotara. Šibenik 1941, 39, 53–56, 100, 185. — J. Stipišići M. Šamšalović: Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije. Zbornik Historijskog instituta JAZU, 4(1961) str. 503. — F. Dujmović: Nin i Šibenik. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 16–17(1969) str. 623–626. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 4. Zagreb 1973, 230. — M. Franičević: Razdoblje renesansne književnosti (u: Povijest hrvatske književnosti, 3. Zagreb 1974). — G. Novak: Šibenik u razdoblju mletačke vladavine 1412–1797. godine. Šibenik (zbornik). Šibenik 1976, 248. — J. A. Soldo: Kalež i pokaznica Jurja Divnića u Šibeniku. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1980, 21, str. 332–341. — V. Gligo: Govori protiv Turaka (u: Govori protiv Turaka. Split 1983, 24, 33–34, 42–43, 59, 64). — Isti: Juraj Divnić. Pismo papi Aleksandru VI (Ibid., str. 3l3–320). — P. Runje: Aktivnost Jurja Divnića, ninskoga biskupa, Kožičićeva suvremenika (oko 1440–1530). Zbornik radova o Šimunu Kožičiću Benji. Zagreb 1991, 185–209.
 
Olga Perić (1993)