DOBRONIĆ, Lelja

DOBRONIĆ, Lelja, povjesničar umjetnosti (Zagreb, 19. IV. 1920). Kći skladatelja Antuna, supruga filozofa  P. Vuk-Pavlovića. U Zagrebu je 1939. završila klasičnu gimnaziju, diplomirala 1943. na Filozofskom fakultetu (povijest umjetnosti i kulture s klasičnom arheologijom, nacionalna i opća povijest) te doktorirala 1946. disertacijom o umjetnosti kovanog željeza u sjevernoj Hrvatskoj. God. 1944–48. kustos je Gradske gipsoteke, 1948–62. kustos, od 1957. znanstveni suradnik Muzeja grada Zagreba, a 1962–66. znanstveni suradnik Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture i Muzejskoga dokumentacijskog centra u Zagrebu. Od 1967. do umirovljenja 1980. bila je direktor Povijesnog muzeja Hrvatske (od 1967. viši znanstveni suradnik, od 1973. znanstveni savjetnik). Predavala na postdiplomskom studiju pomoćnih povijesnih znanosti Filozofskog fakulteta u Zadru (1970–80). Jedan je od pokretača i glavni urednik Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske (1952–65), suradnik Instituta za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu te suradnik i član uredništva likovnih enciklopedija Leksikografskog zavoda »M. Krleža«. — U arhivima i na terenu proučava povijest Zagreba, posebno njegove arhitekture i urbanizma. Istražila mnoga pitanja gradnje grada (Kaptol, Gornji grad) i njegovih graditelja (M. Leonhart, I. Either, B. Felbinger, M. Strohmayer, L. Pfeiffenberger, F. Klein, J. Jambrišak, I. Plochberger, L. Hönigsberg i J. Deutsch), vezâ između arhitekture Beča i Zagreba (Der Aufbau, Beč 1962, 8), urbane kulture u zagrebačkoj sredini (podgrađa u XVII. i XVIII. st.; periferija grada, ljetnikovci, radnička naselja, vrtovi i parkovi u XIX. st.), povijesne topografije posjeda Zagrebačke biskupije i Kaptola te povijesti nestalih redova — templara, ivanovaca, sepulkralaca, augustinaca. Objavila prvi prikaz muzeja u Hrvatskoj (Museum, UNESCO, Pariz, 1952). Znanstvene i stručne radove objavljuje u publikacijama Muzeji (1949–50, 1952–53, 1963), Arhitektura (1950–51, 1953, 1973), Rad JAZU (1951–52, 1984), Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske (1952–57, 1962–64, 1966), Čovjek i prostor (1954 –55, 1957, 1962–63, 1966–67, 1969, 1973, 1977–78, 1980–81, 1988), Historijski zbornik (1955), Tkalčićev zbornik (1955), Iz starog i novog Zagreba (1957, 1960, 1963, 1968, 1974, 1984), Zbornik zagrebačke Klasične gimnazije 1607–1957 (Zagreb 1957), Zbornik Muzeja primenjene umetnosti (1958, 1962, 1966), Hortikultura (1965, 1987), Kaj (1975, 1986–87), Senjski zbornik (1975), Gunjačin zbornik (1980), Kulturna baština (1983), Peristil (1983, 1986, 1988–89), Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena (1983), Croatica Christiana periodica (1984, 1987), Crosier Heritage (Onamia-Agana, SAD, 1985, 1987), Virovitički zbornik 1234–1984 (Virovitica 1986), Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske (1987), De cultu Mariano saeculis XVII–XVIII (Rim 1988, 6), Mundi melioris origo (1988), Podravski zbornik (1988), Radovi Instituta za povijest umjetnosti (1988–89), Rasprave i građa za povijest znanosti (1989, 5), Štovanje Bogorodice u Hrvata u XIX i XX stoljeću (Zagreb 1990) i dr. Nastavila objavljivati zbirku izvora za zagrebačku povijest (koju su od 1889. izdavali I. K. Tkalčić i E. Laszowski) u seriji Monumenta historica civitatis Zagrabiae (Povijesni spomenici grada Zagreba): sv. 18 (1949, s E. Laszowskim), 19 (1953), 20 (1971), 21 (1975) i 22 (1992). God. 1969. dobila je Nagradu grada Zagreba, a 1987. Nagradu »Pavao Ritter Vitezović« za životno djelo.