DOBRONIĆ-MAZZONI, Rajka

DOBRONIĆ-MAZZONI, Rajka, harfistica (Zagreb, 20. III. 1922). Kći skladatelja Antuna Dobronića. U Zagrebu završila klasičnu gimnaziju i harfu u srednjoj školi Muzičke akademije (Lujza Holubova), potom studirala na Glazbenoj akademiji u Ljubljani (Elena Portograndi), gdje je diplomirala 1966. Usavršavala se u Velikoj Britaniji u Tine Bonifacio i Belgiji u Mireille Flour. Istodobno završila ljekarnički studij na Farmaceutskom fakultetu zagrebačkog Sveučilišta. Djelovala kao solistica opernog orkestra HNK (1941–79) i profesor harfe u Muzičkoj školi »Blagoje Bersa« u Zagrebu (1963–72). Razvila bogatu koncertantnu djelatnost nastupajući solistički i u komornim sastavima u svim većim gradovima i na mnogim festivalima u zemlji. Gostovala i u inozemstvu (Nizozemska, Velika Britanija, Švicarska, SAD). God. 1975. snimila je LP ploču sa skladbama iz svjetske i domaće glazbe za harfu, a 1989. kasetu Romantična harfa. Na kongresima i skupovima Međunarodnog udruženja harfista i prijatelja harfe u Nizozemskoj, Izraelu, Austriji, Francuskoj, SAD izvodila djela hrvatskih skladatelja. U njezinu su repertoaru zastupljene skladbe svih stilskih razdoblja od srednjovjekovnih i renesansnih do suvremenih, pa i avangardnih, te ih izvodi na suvremenim i historijskim tipovima harfe. Interpretacije su joj stilski autentične, umjetnički produbljene, tehnički dotjerane, a svojim je izvoditeljskim umijećem potaknula mnoge hrvatske skladatelje na stvaranje djela za harfu (Z. Bradić, D. Detoni, A. Dobronić, K. Fribec, Z. Juranić, A. Klobučar, I. Lang, Z. Marković, R. Matz, N. Njirić, D. Passek, I. Perišić). Bavi se i istraživanjem hrvatske glazbene baštine: u SAD je pronašla obradbu Jarnovićeva Violinskog koncerta u F-duru (u izvornom obliku nije sačuvan), koji je za harfu preradila Jarnovićeva suvremenica Sophia Dussek (1775–1848), te ga izvodi kao solističku sonatu za harfu ili uz pratnju gudaćih glazbala (pratnju aranžirao Marijan Kichl, Zagreb 1990). Skladbe A. M. Frezze Tre Minuetti, Tre Balletti..., sačuvane u notnom rukopisu bez naznake glazbala u Knjižnici samostana Male braće u Dubrovniku, obradila je za harfu starijeg tipa (s kukama, s jednim redom ili s dvama redovima pedala). U istoj je knjižnici te u arhivu obitelji Politeo u Starom Gradu na Hvaru pronašla skladbe za glas i harfu francuskih, talijanskih i drugih svjetskih skladatelja iz druge pol. XVIII. st. Napisala je tri knjige o harfi u kojima obrađuje povijesni razvitak harfe, njezinu građu i mehanizam, tehniku sviranja i izvodilačke mogućnosti (1963. i 1983; engl. prijevod Zagreb 1989) te daje iscrpan pregled likovnih djela s područja Hrvatske na kojima je od srednjega vijeka do današnjice prikazana harfa (1989). Uredila izdanje Skladbe za harfu hrvatskih skladatelja (Zagreb 1993). Objavila je više stručnih rasprava i članaka u Telegramu (1967), Zvuku (1973, 1975), Oku (1981–82, 1986–87, 1990), Sv. Ceciliji (1981–82), Muzičkoj kulturi (1985), Tonovima (1987–89), Dubrovačkim horizontima (1991) te u inozemnim stručnim periodicima Werke kroatischer Komponisten für Harfe Solo (Mitteilungsblatt der Vereinigung deutscher Harfenisten, Berlin 1980, 33), Early English Harp Music in Zagreb (United Kingdom Harp Association Magazine, London 1989), La Harpe du vieux Dubrovnik (Harpa, Basel, 1992, 7) i dr. Objelodanila je i nekoliko priloga o životu i radu svog oca u publikacijama Hvarski zbornik (1973, 1), Zvuk (1973, 2), Arti musices (1987, 17/1) i dr. Članica je The American Harp Society, The World Harp Congress, United Kingdom Harp Association, The Historical Harp Society, L’Association internationale des Harpistes et Amis de la Harpe.