AMATUS LUSITANUS

AMATUS LUSITANUS (João Rodriguez, Joannes Rodericus), liječnik i medicinski pisac (Castelo Branco, Portugal, 1511 — Solun, 21. I 1568). Bio je maran, tj. prisilno pokršten Židov. Medicinu je završio u Salamanki 1530. Liječničku praksu obavljao je u raznim gradovima Portugala i Španjolske, ali je 1533. zbog progona Židova morao napustiti domovinu te odlazi u Antwerpen; 1540. je izabran za profesora anatomije na Sveučilištu u Ferrari. Uz to se bavio praktičnom medicinom, kirurgijom i botaničkim istraživanjima. Dobivši poziv za mjesto gradskog liječnika u Dubrovniku, odlazi 1547. u Anconu gdje je pregovarao s Dubrovačkim senatom. Pregovori su se otegli, pa A. u međuvremenu obavlja liječničku praksu u Anconi te u Rimu; gdje liječi papu Julija III (1550), a 1550. bježi u Pesaro pred progonom Židova. U proljeće 1556. dolazi u Dubrovnik i ostaje dvije godine. Liječi mnoge dubrovačke patricije i pučane, bolesnike iz Turskog Carstva, pojavljuje se i kao vještak na sudu, ali zbog intriga dubrovačkih liječnika ne uspijeva se zaposliti u državnoj službi. Zbog toga potkraj 1558. odlazi u Solun, gdje je nakon 10 godina umro od kuge. — Njegovo prvo djelo, Index Dioscoridis (1536), komentar je znamenite Dioskoridove farmakologije. Drugo izdanje, In Dioscoridis... enarrationes (1553), posvećeno Dubrovačkom senatu, znatno je prerađeno i dopunjeno; pisano je u vrijeme kad je A. želio doći u slobodnu Dubrovačku Republiku i skloniti se od progona, a doživjelo je nekoliko izdanja. No Amatusovo najvažnije djelo je sedam centurija, tj. 700 najzanimljivijih povijesti njegove prakse, popraćenih dodatnim tumačenjima – sholijama. Prva centurija objavljena je u Firenci 1551, a za nas je najzanimljivija šesta (tzv. Ragusina), prvi put objavljena u Veneciji 1560, koja sadrži 100 slučajeva iz Amatusove dubrovačke liječničke prakse, te pruža izvrsnu sliku kulturnih i zdravstvenih prilika u renesansnom Dubrovniku. Prvo potpuno izdanje svih sedam centurija objavljeno je 1566, a i ovo je djelo doživjelo više od dvadeset izdanja. — Amatusove centurije govore o njemu kao vrsnom kliničaru, teoretičaru medicine te pronalazaču i konstruktoru medicinskih sprava i metoda za dijagnostiku i terapiju. On je prvi otkrio venozne zaliske (prije G. B. Canana), opisao funkciju slušnog aparata (prije G. Falloppija), izumio opturator za zatvaranje defekata nepca (prije A. Paréa). Poboljšao je način incizije i drenaže kod empijema pleuralne šupljine, uveo je transiluminaciju u dijagnostici hidrokele, primjenjivao je rektalnu prehranu bolesnika sa stenozom jednjaka, dao je točan opis srčanog infarkta. Konstruirao je staklenu sisaljku za izvlačenje mlijeka iz nepravilno formiranih bradavica dojki, liječio je impresione prijelome lubanje negativnim tlakom, kod puštanja krvi isticao je prednost na polovicu prerezanih pijavica čime se produžuje njihova sisna aktivnost. U Dubrovniku je prvi uveo ljekovito bilje američkog podrijetla (Radix chinae), a u tom gradu je i ustao protiv praznovjerja (prije J. Wiera). A. je bio jedan od najslavnijih liječnika XVI st. pa je šteta što se u Dubrovniku nije duže zadržao.