Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

DOMINIS, Jeronim (Girolamo), pjesnik i pravnik (Rab, između 1520. i 1530 — Rab, nakon 1566). Sin Krste, soprakomita rapske galije, koji je imao još dva sina — Šimuna i Ivana. Jeronim je studirao pravo u Padovi te je 1555. bio doktor prava i odvjetnik u Mlecima, gdje se i oženio. Potom se preselio u rodni grad i tu 1560 (a ne 1566) dobio sina Marka Antuna, poslije nadbiskupa splitskog. — Od njegova pjesničkog rada poznata je samo oveća pjesma na talijanskom Del Dottorado (oko 140 stihova), objavljena u zbirci satiričnih pjesama koju je izdao Francesco Sansovino (Sette libri di Satire, Venecija 1560). Tu se D. jada zbog neugodnosti koje donosi odvjetnički posao, gadi mu se njegovo »doktorstvo« zbog čega svakome mora biti robom i preporučuje očevima neka ne troše novac da bi im sinovi bili doktorima prava. Sâm Sansovino ocjenjuje pjesmu lijepom i učenom satirom koja »može služiti kao primjer bistra duha«.

LIT.: Š. Ljubić: O Markantunu Dominisu Rabljaninu. Rad JAZU, 1870, 10, str. 2–3. — F. A. Galvani: Il Re d’armi di Sebenico, 1. Venezia 1884, 98. — M. Breyer: O Jerku Dominisu Rabljaninu. Vienae, 32(1900) 16, str. 252. — Isti: Prilozi k starijoj književnoj i kulturnoj povijesti hrvatskoj. Zagreb 1904, 165–167. — V. Brusić: Otok Rab. Rab (1925) 130.
 
Nikica Kolumbić (1993)