Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

DRAŠKOVIĆ, Juraj V, kulturni djelatnik (Petrinja, 4. VIII. 1773 — dvorac Schrofen Kurzreichenbach kraj Kreuzlingena na Bodenskom jezeru, 4. VII. 1849). Brat Janka, narodnog preporoditelja i političara. Školuje se u Varaždinu, Grazu i Beču, a od 1790. je u vojsci, koju kao kapetan napušta 1795. zbog slaba zdravlja. Od tada se bavi gospodarstvom na naslijeđenim imanjima Banluku u Banatu, koje ubrzo prodaje, zajedno sa starijim bratom Jankom, zatim u Rečici kraj Karlovca te u Božjakovini. Nakon smrti supruge barunice Ane Orczy, 1830. prestaje se baviti gospodarstvom i prepušta Božjakovinu sinovima Aleksandru, Stjepanu, Ivanu Nepomuku i Teodoru u zamjenu za doživotnu mirovinu. Kao pristaša slobodarskih ideja, koje su bile protivne Metternichovu apsolutističkom sustavu u Habsburškoj Monarhiji, odlazi iz domovine i pod pseudonimom Đuro Farkašputuje po Francuskoj i Njemačkoj, a 1833. zaustavlja se u Švicarskoj. Već 1834. dobiva dozvolu stalnog boravka u Švicarskoj te kupuje dvorac Schrofen. God. 1835. sve tri kćeri, koje su bile s njim, udaje u obitelji Rüpplin, von Viollier i Lorenz. Nakon što je 1876. njegov unuk G. Lorenz (1837–1909) prodao Schrofen, dvorac je sljedeće godine srušen. D. je održavao veze s mnogim europskim slobodoumnim intelektualcima, od kojih su mnogi, kao i on sam, pripadali slobodnom zidarstvu. Napose je prijateljevao s biskupom I. H. Wessenbergom (1774–1860), pristašom njemačke nacionalne katoličke crkve. Pisao je na njemačkom jeziku te je od obilja zapisa 1835–48. objavio deset svezaka časopisa Freimüthige Gedanken, bez oznake mjesta objelodanjivanja i autora, a od trećeg broja s podnaslovom Gedanken aus der Schweitz. Pedeset primjeraka prvog sveska tog časopisa poslao je 1835. bratu Janku u Hrvatsku, ali zbog zabrane na području Habsburške Monarhije ostao je tada nepoznat. Po uzoru na suvremene pisce objavljivao je u Slobodoumnim mislima vlastite članke, »diletantsko-pjesničke sastavke«, putopise te pisma i priloge drugih pisaca. U tim sastavcima često pokazuje otvorene simpatije prema preporodnim nastojanjima u Hrvatskoj, napose prema radu starijeg brata Janka, što se osobito istaknulo u njegovu članku u Allgemeine Augsburger Zeitungu od 26. X. 1841. Svojevrstan autograf Slobodoumnih misli nalazi se u Arhivu Hrvatske u Zagrebu. God. 1843. pokušao se vratiti u domovinu, ali mu austrijsko zastupništvo u Bernu to nije odobrilo.

LIT.: I. Kukuljević Sakcinski: Glasoviti Hrvati prošlih vjekova. Zagreb 1886, 202–203. — M. Breyer: Grof republikanac Juraj Drašković. Glasnik slob. zid. lože »Ljubav bližnjega«, 1(1913) 3/4, str. 17–24. — M. Prelog: Istorija slobodnog zidarstva. Zagreb 1929, 131. — M. Despot: Slobodar — grof Juraj V Drašković izdavač časopisa »Misli iz Švicarske«. Kaj, 5(1972) 11, str. 27–31. — B. Zmajić: Postanak i razvitak roda Draškovića. Ibid., str. 59. — J. Horvat: Ljudevit Gaj. Zagreb 1975. — Z. Čičić: Grofovi Draškovići u Švicarskoj. Društvene obavijesti Hrvatske kulturne zajednice (Zürich), 1981, 27, str. 4.
 
Mladen Švab (1993)