Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

DRAŠKOVIĆ, Nikola II, dvorski sudac (?, oko 1625 — ?, 8. X. 1687). Sin Ivana III, hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana i ugarskog palatina. God. 1648–52. zajedno s bratom Ivanom IV. učio na sveučilištu u Bologni. Znao je osim hrvatskog i latinskog jezika još njemački, mađarski, francuski, talijanski i španjolski. Po povratku sa studija u domovinu, posvetio se građanskoj službi i obrani od Turaka. Obnašao je službu kraljevskoga komornika i savjetnika, mošonjskoga velikog župana i napokon dvorskog suca. God. 1673. po nalogu kralja Leopolda I. bio je na čelu pratnje koja je iz Tirola dovela kraljevsku nevjestu Klaudiju Felicitas u Beč. U brojnim ratnim pohodima protiv Turaka istaknuo se u bitkama kraj Körmenda i na rijeci Raabi, a 1686. u oslobođenju Budima. Kako je naglo umro od moždane kapi, F. Rákóczy u pismu Staležima i redovima pretpostavlja da je bio otrovan (ut violentem nuperam Drascovicii mortem praeteream) zbog navodnog sudjelovanja u uroti P. Zrinskog i F. K. Frankapana, na što bi upućivala njegova rodbinska povezanost s urotnicima (druga Nikolina žena, Kristina, bila je kći urotnika grofa F. Nádasdyja). Bio je skupljač starina i napose numizmatičar. Kornel Meyssens izradio je u Beču njegov portret u bakrorezu.

LIT.: I. Bojničić: Hrvatski starinar u XVII. vieku. Viestnik Hrvatskoga arkeologičkoga družtva, 2(1880) 3, str. 77–79. — I. Kukuljević Sakcinski: Glasoviti Hrvati prošlih vjekova. Zagreb 1886, 186–187. — R. Horvat: Borba za grad Samobor god. 1625. Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, 12(1910) str. 249. — I. Ić: Drašković. 2. septembra 1687. Zastava, 45(1910) 46, str. 1. — Zaključci Hrvatskog sabora, 1. Zagreb 1958. — B. Zmajić: Postanak i razvitak roda Draškovića. Kaj, 5(1972) 11, str. 57. — I. Mirnik: Tradicija numizmatičkog istraživanja u Hrvatskoj. Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 26(1977) 1, str. 44–51.
 
Mladen Švab (1993)