DUMAS, Guillaume Mathieu

DUMAS, Guillaume Mathieu (Gabriel), general (Montpellier, 23. XI. 1753 — Pariz, 16. X. 1837). Sudjelovao kao kapetan u ratu za nezavisnost SAD. Za francuske revolucije postao je maršalom (1791) i zastupnikom u parlamentu (1791. i 1795). Zbog svojih je gledišta dva puta morao emigrirati iz Francuske. Vratio se za Konzulata i svoju kasniju karijeru duguje Napoleonovoj naklonosti. Kad je Napoleon nakon mira u Požunu (1805) imao zaposjesti Dalmaciju, dao je zadatak A. Marmontu da okupira i drži Trst, Goricu i Kranjsku, a Dumasu da otiđe u Dalmaciju i prouči je. Budući da je francuska vojska, da bi došla do Dalmacije, morala prijeći preko Hrvatskog primorja, trebalo se o prijelazu dogovoriti s Austrijom. D. je pregovore vodio i uspjelo okončao 3. II. 1806. konvencijom u Rijeci. Na osnovi konvencije uputio se 6. II. 1806. general G. Molitor preko Hrvatskog primorja do Dalmacije. S njim je bio i Dumas. Došavši do Knina, D. je s dijelom trupa krenuo preko Obrovca, Karina i Novigrada na Zadar, koji je zauzeo 18. veljače te izdao proglas pučanstvu na talijanskom i hrvatskom jeziku da se Dalmacija pripaja Kraljevini Italiji (»njihovoj domovini«) i da svu vojnu i civilnu vlast preuzima general J. Lauriston. Takav se Dumasov proglas u iredentističkoj literaturi često koristio u prilog talijanskim aspiracijama na Dalmaciju. — D. je bio generalni intendant za Napoleonova pohoda na Rusiju 1812. te ostao uz njega i prigodom njegova povratka s Elbe. U doba Restauracije živi povučeno i piše memoarsko djelo u 19 svezaka, prepuno podataka o ratnom zbivanju 1799–1814. Nakon izbijanja revolucije 1830, ponovno se aktivirao do umirovljenja 1832.