ECKERT, Ivan

ECKERT, Ivan (Ekert), kipar i slikar (Travnik, 23. VIII. 1899 — Zagreb, 1. III. 1953). Obitelj mu potječe iz Bačke. Srednju školu završio u Travniku. Slikarstvo je učio u Beču, kiparstvo na umjetničkim akademijama u Budimpešti (A. Stróbl) i Münchenu (F. von Stuck). Nakon studija kratko je bio nastavnik u Sarajevu i Beogradu, potom živio i radio u Travniku (od o. 1923), Zagrebu (1935–37) i Beču. Predavao je u školama za primijenjenu umjetnost u Beču (uoči i tijekom II. svjetskog rata) i Zagrebu (1952). E. je sljedbenik akademskog realizma, no u pojedinim djelima iskazuje nastojanje za slobodnijom psihološkom analizom. Radio je figure i reljefe (Primavera, Moja sjena, Beba koja plače, 1923), portretne biste i kompozicije nadahnute bosanskim motivima (Liječnik, Nadbiskup I. Šarić, Tatjana, A. Müller, E. Stessel, Neznani pastir, Na povratku, Sin Bosne — sve o. 1936–37) te spomenike (Kralj Tomislav u Bosanskoj Gradiški, Petar I. Karađorđević u Bosanskoj Gradiški, Bugojnu, Foči, Livnu, Mrkonjić Gradu i Travniku — nisu sačuvani). Samostalnu je izložbu priredio 1937. u Beču. Skupno izlagao u Beogradu (V. jugoslavenska umjetnička izložba, 1922), Sarajevu (III. izložba Društva umjetnika, 1923), Zagrebu (izložbe Zadružnog salona i Zadruge hrvatskih likovnih umjetnika, 1935–37). Boraveći u Austriji, Mađarskoj i Njemačkoj izradio je veliki broj portreta za tamošnje javne i privatne zbirke. Neki njegovi crteži pohranjeni su u bečkoj Albertini.