ERDŐDY, Žigmund I.

ERDŐDY, Žigmund I (Erdeod, Erdeodi, Erdeody, Ördeody; Sigismundus), hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban (?, 1596 — ?, 28. VI. 1639). Sin Tome II, hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana, i Ane Marije Ungnad. Otac mu je 1618. povjerio dužnost velikog župana Varaždinske županije; tu je dužnost obavljao do kraja života. God. 1619, nakon smrti Ivana Keglevića, oca njegove supruge Ane Marije (vjenčali su se 1616), naslijedio je polovicu krapinsko-kostelskog vlastelinstva i zadržao ga do 1638. Bio je također suvlasnik samoborskih posjeda i imao udjela u jastrebarskom vlastelinstvu. God. 1622. nosi titulu kraljevskog posteljnika, a 1624. i kraljevskoga komornika. U 1625. imenovan je za kapetana haramija u Pokuplju (tu službu obavlja i 1626). God. 1626. kralj Ferdinand II. imenovao ga je svojim tajnim savjetnikom, a 20. V. obavijestio Hrvatski sabor da je njega i protonotara S. Patačića imenovao zamjenicima bana J. Zrinskog. U srpnju je E. postao i jednim od komesara za Petrinju. Ostaje zamjenikom bana i nakon smrti Zrinskog 1626. do druge pol. 1627, kada počinje obavljati službu bana. Ferdinand II. izdao je dokument o njegovu imenovanju za bana tek 23. III. 1628, a u bansku čast uveden je na zasjedanju Hrvatskog sabora 23. X. Uz to je bio i kapetan Kraljevine. Po nalogu kralja nastojao je oko suzbijanja bune podložnikâ zagrebačkoga Kaptola (II. buna štibrenaca 1632–36). Kao veliki župan Varaždinske županije skupštine je sazivao najčešće u Krapinu. Brinuo se osobito za brojne izbjeglice pred Turcima iz Bosne. Prebjege, koji su imali samo obvezu vojne službe, naseljavao je i na svojem vlastelinstvu Novigrad (na Savi). Bio je dobrotvor crkvenih redova. S bratićem Nikolom II, sinom strica Petra III, utemeljio je franjevački samostan sa crkvom Navještenja bl. Djevice Marije u Klanjcu i franjevcima za uzdržavanje darovao zemlju i kmetove (1629). Pri posveti isusovačke crkve sv. Katarine u Zagrebu (1631) ustupio je crkvi male orgulje i poslije dao podići prvi glavni oltar (1633; stradao u požaru 1645). Njegova je supruga Ana Marija u svojoj oporuci 1638. namijenila sredstva za utemeljenje franjevačkog samostana u Krapini. E. je umro bez potomaka. U genealogijama obitelji zabilježen je njegov sin Tomo IV, ali on je rano umro. E. je pokopan u kripti crkve franjevačkog samostana u Klanjcu gdje je još uvijek njegov sarkofag.