FELLER, Vilim

FELLER, Vilim (William, Willy), matematičar (Zagreb, 7. VII. 1906 — New York, 14. I. 1970). Sin Eugena Viktora, ljekarnika i poduzetnika. U Zagrebu maturirao 1923. i 1923–25. studirao matematiku i fiziku na Filozofskom fakultetu. Studij je nastavio i 1926. doktorirao tezom Über algebraisch rektifizierbare transzendente Kurven na Sveučilištu u Göttingenu, gdje je dvije godine bio asistentom R. Couranta. God. 1928. habilitira se za docenta čiste i primijenjene matematike na Sveučilištu u Kielu, gdje je također bio ravnatelj Instituta za primijenjenu matematiku i član ispitne komisije za srednjoškolske nastavnike. Nakon dolaska nacionalsocijalista na vlast, odbio je položiti službenu prisegu pa je 1933. otpušten. God. 1933–34. radi u Carlsbergovu institutu za matematiku u Københavnu, a 1934–39. predaje na sveučilištima u Stockholmu i Lundu. Nakon toga odlazi u SAD, gdje je 1939–44. profesor na Brown University u Providenceu, Rhode Island. God. 1939. pokreće i uređuje Mathematical Reviews, danas jedan od najpriznatijih referativnih matematičkih časopisa u svijetu. Profesorom na Cornell University u Ithaci, New York, izabran je 1945, a 1950. prelazi na Princeton University, New Jersey, gdje ostaje do kraja života. Kao gostujući profesor predavao je i na Rockefeller University u New Yorku 1965/66. i 1967/68. F. je kontinuirano održavao veze sa Sveučilištem u Zagrebu, gdje je bio čest gost i predavač. Publicirao je 104 rada iz različitih područja matematike i njezinih primjena u drugim znanostima. God. 1935, potaknut radom A. N. Kolmogorova, definitivno se orijentira prema teoriji vjerojatnosti i matematičkoj statistici, područjima na kojima je stekao svjetsko ime. Glavni su mu radovi o centralnom graničnom teoremu, o zakonu ponovljenog logaritma, o zakonu velikih brojeva, stohastičkim procesima, teoriji grupa i parcijalnim diferencijalnim jednadžbama. Istraživao je primjenu teorije vjerojatnosti u prirodnim znanostima i dobro poznavao biologiju, napose se baveći genetikom. Osim toga bavio se teorijom difuzije, njezinom vezom s Markovljevim procesima te njihovim primjenama u fizici. Kombinirajući funkcionalnu analizu, diferencijalne jednadžbe i teoriju vjerojatnosti, predočivao je proces difuzije kao Markovljev proces, a kao proces difuzije prikazivao je također procese rađanja i umiranja. Autor je svjetski priznate i prevođene monografije An Introduction to Probability Theory and Its Applications. Surađivao je u periodicima Mathematische Zeitschrift (Berlin 1928, 1935–37), Mathematische Annalen (Berlin 1930, 1932, 1936), Sitzungsberichten der Preussischen Akademie der Wissenschaften Phys.-Math. Klasse (Berlin 1932), Acta mathematica (Uppsala 1934–35), Bulletin international de l’Académie yougoslave des sciences et des beaux-arts. Classe des sciences mathematiques et naturelles (1934), Fundamenta mathematicae (Varšava 1934, 1939), Rad JAZU (1934, 1939), Acta litterarum ac scientiarum Regiae universitatis Hungaricae Francisco-Iosephinae. Sectio scientiarum mathematicarum (Szeged 1937), Statistical Research Memoirs (Cambridge 1938), Acta biotheoretica (Leiden 1939–40), Duke Mathematical Journal (Durham 1939), Physical Review (New York 1940), Transactions of the American Mathematical Society (Lancaster 1940, 1943, 1949, 1954, 1956), Annals of Mathematical Statistics (Berkeley 1941, 1943, 1945, 1947–48, 1950–51, 1959), Quarterly of Applied Mathematics (Providence 1943, 1951), Bulletin of the American Mathematical Society (Lancaster 1945, 1949, 1955), Annals of Mathematics (Princeton 1946, 1951–55, 1957–58, 1970), American Mathematical Monthly (Washington 1947, 1951, 1966, 1968), Illinois Journal of Mathematics (Champaign 1957–59), Zeitschrift für Wahrscheinlichkeitstheorie und verwandte Gebiete (New York 1968–70). Bio je dopisni član JAZU, član Nacionalne akademije znanosti u Washingtonu, Američke akademije znanosti i umjetnosti u Bostonu, Danske akademije znanosti, Kraljevskoga statističkog društva u Londonu i počasni član Londonskoga matematičkog društva. Također je biran upraviteljem Američkoga matematičkog društva i predsjednikom Instituta matematičke statistike (1946). God. 1970. dobio je Nacionalnu medalju za znanost koju je ustanovio Kongres, a dodjeljuje predsjednik SAD za istaknut prinos u fizikalnim, biološkim, matematičkim i tehničkim znanostima.