FERNKORN, Anton Dominik

traži dalje ...

FERNKORN, Anton Dominik, kipar i ljevač (Erfurt, 17. III. 1813 — Sankt Radegund kraj Graza, 16. XI. 1878). U Erfurtu završava niže razrede gimnazije te uči lijevanje i cizeliranje u obrtnoj školi. Od 1835. do 1839. radi u Münchenu u ljevaonici J. B. Stiglmaiera i u atelijeru kipara L. Schwanthalera, a 1837. na Akademiji likovnih umjetnosti studira antiku i prirodne modele. U Beč dolazi 1840. i neko vrijeme surađuje s kiparom J. Preleuthnerom, 1848. izrađuje modele za tvornicu terakote V. Brausewettera u Wagramu, a sljedećih godina u Blanskom (Moravska) izvodi seriju reljefa i velike skulpture za javne prostore. Za bečku je palaču Montenuovo 1853. izlio skupinu Sv. Juraj ubija zmaja, dinamičnu, dramskim nabojem prožetu kompoziciju, kojom se svrstao u red najvećih austrijskih majstora konjaničkih skulptura. Drugi cinčani odljevak tog djela (nagrađen 1855. na Svjetskoj izložbi u Parizu) otkupio je 1867. nadbiskup J. Haulik i dao ga postaviti u perivoj Jurjaves (danas Maksimir) u Zagrebu (premješten je 1884. na današnji Strossmayerov trg, a 1908. zamijenjen novim brončanim odljevkom smještenim pokraj HNK). God. 1856. F. uređuje uglednu ljevaonicu u Beču (od 1861. Carska i kraljevska umjetnička ljevaonica) koju 1866. zbog bolesti prepušta svojim suradnicima. Izveo je niz reprezentativnih brončanih skulptura u Beču, među kojima figure za zdenac (Donauweibchenbrunnen) u bankovno-burzovnoj palači u Herrengasse (1858) te konjaničke spomenike Nadvojvoda Karlo (1860) i Princ Eugen Savojski (1865). Oblikovao je arhitekturnu i portretnu plastiku (Feldmaršal J. Radetzky, 1858; Car Franjo Josip I, 1862; Carica Elizabeta Austrijska, 1863), plakete i medalje. Za grad Zagreb započeo je 1861. raditi spomenik banu J. Jelačiću. Konjanički spomenik paradnog tipa izliven je 1865. i iduće godine postavljen na središnji gradski trg (demontiran 1947, ponovno postavljen 1990). Od Fernkornovih skulptura u Zagrebu je još Majka Božja Bezgrešnog Začeća na zdencu ispred katedrale (replika kipa iz 1855, postavljena 1880–82); modeli poprsja i spomenika bana Jelačića nalaze se u Modernoj galeriji, Hrvatskom povijesnom muzeju te MUO, u kojem su i konjaničke statuete nadvojvode Karla i princa Eugena. Za feldmaršala L. Nugenta F. je izradio baziliske u dvorcu u Bosiljevu; njihovi su odljevci postavljeni 1863–64. ispred feldmaršalova mauzoleja na Trsatu u Rijeci. God. 1863–64. izveo je i biste L. Nugenta i njegove supruge (Nugentove se čuvaju u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci i Arheološkom muzeju u Zagrebu). Radio je u duhu akademskog realizma s baroknim reminiscencijama, iskazujući tehničku besprijekornost osobito u izvedbi detalja. Njegova su djela dala znatan poticaj hrvatskom kiparstvu u drugoj pol. XIX. st.

LIT.: Fernkornov kip Bogorodice. Vienac, 8(1876) 27, str. 456. — I. Kršnjavi (I. K.): Fernkorn. Ibid., 10(1878) 48, str. 774. — L. Hevesi: Oesterreichische Kunst 1848–1900. Leipzig 1903. — I. Kršnjavi: Kip Sv. Jurja. Hrvatsko pravo, 14(1908) 3836, str. 2. — F. Pollak: A. D. Fernkorn. Wien 1911. — A. Schneider: Povijest i stradanja jednog spomenika. Jutarnji list, 21(1932) 7320, str. 20–21. — A. Šimčik: Jedna zagrebačka umjetnička legenda. Obzor, 76(1936) 117, str. 1–2. — B. M. Wikinger: Anton Ritter von Fernkorn. Wien 1948. — I. Bach: Fernkornova djela iz Hrvatske i Slovenije. Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 8(1959) 2, str. 56–57. — A. D. Fernkorn. Spomenik banu Jelačiću (katalog izložbe). Zagreb 1990. — Ban na trgu 1866–1947–1990 (katalog izložbe). Zagreb 1990. — O. Maruševski i S. Jurković: Maksimir. Zagreb 1992, 55, 57. — I. Žic: Laval-Nugent-posljednji Frankopan gospodar Trsata. Rijeka 1992. — Potpuniju domaću lit. do 1941. vidi u: Bibliografija rasprava i članaka JLZ-a, 12. Zagreb 1977.
 
Darja Tomić (1998)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

FERNKORN, Anton Dominik. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/5920>.