FILIPOVIĆ, Josip (Philippović von Philippsberg), general (Gospić, 28. IV. 1819 — Prag, 6. VIII. 1889). Potječe iz ugledne obitelji hrvatskih graničara, starinom iz Bosne; otac mu je bio graničarski satnik. God. 1834. kao kadet stupio je u 1. ličku krajišku pukovniju, a 1836. premješten je u pionirski zbor, gdje ostaje do 1843. Pionirsku zbornu školu pohađa 1837–39. u Tullnu (Donja Austrija). Nakon školovanja postaje 1839. poručnik, a 1843. natporučnik. Od tada službuje u glavnim stožerima zemaljskih zapovjedništava u Češkoj 1843–44, Italiji 1844–47. i Ugarskoj 1847–48. Kapetanom je postao 1847, a na početku rata u Ugarskoj 1848. imenovan je zamjenikom šefa glavnog stožera 1. zbora. God. 1848–49. služi u stožeru bana J. Jelačića i s njim sudjeluje u slamanju ustanka u Beču i revolucije u Ugarskoj. Istaknuo se 1848–49. u bitkama kraj Schwechata, Parndorfa, Ungarisch-Altenburga (Mosonmagyaróvár), Moóra, Hegyesa, Téténya i u svim bitkama u Bačkoj te osobito u listopadskim borbama oko opsjednutog Beča, gdje je 31. X. 1848. bio ranjen, ali ga to nije spriječilo da i dalje sudjeluje u Jelačićevu pohodu te je 13. XI. kao nagradu stekao čin majora u 5. krajiškoj (Varaždinsko-križevačkoj) pukovniji. God. 1851. imenovan je potpukovnikom i krilnim pobočnikom bana Jelačića, u čijoj je službi ostao do poč. 1853. kada je premješten za zapovjednika u Bjelovar, gdje je u činu pukovnika zapovijedao 5. krajiškom pukovnijom do 1858. U čin general-majora promaknut je 1859. i postavljen za brigadira 8. zbora u Zemunu. Za austrijskog ratovanja u Italiji 1859. osobito se istaknuo 24. VI. u bitki kraj Solferina zbog čega je 17. IX. bio odlikovan i potom, 1860, stekao barunstvo. U toku 1865. zamjenjuje bolesnog bana J. Šokčevića. U austro-pruskom ratu 1866. postavljen je za pobočnika zapovjedniku 2. zbora, grofu R. Thurnu. Sudjelovao je u bitkama kraj Königgrätza (Hradec Králové) i Požuna, nakon čega je 16. VII. 1866. promaknut u čin podmaršala i 6. IX. iste godine postao zapovjednik 1. pješačke divizije u Beču. Na tom je mjestu ostao do 1870. kada je postao zapovjednik 8. divizije i premješten u Innsbruck za vrhovnog zapovjednika zemaljske obrane u Tirolu i Vorarlbergu. U međuvremenu je 1867. bio imenovan vlasnikom 35. pješačke pukovnije i 1871. prvim tajnim savjetnikom. Pošto je potkraj siječnja 1874. postao general topništva, određen je za zapovijedajućega generala vojnog zbora u Moravskoj sa sjedištem u Brnu i potom iste godine za zemaljskog zapovjednika Češke sa sjedištem u Pragu. Kada je odlukom Berlinskog kongresa (1878) Austro-Ugarska dobila mandat da zaposjedne BiH, taj je zadatak povjeren Filipoviću. Iz Praga je premješten u Hrvatsku za glavnog zapovjednika okupacijske vojske. Već 6. VII. F. je okupio 13. vojni zbor (82 000 vojnika) i za sjedište svog stožera izabrao Brod. S vojskom je prešao Savu 29. VII. te se – slamajući otpor – preko Dervente, Doboja, Maglaja, Žepča, Vranduka, Zenice, Kaknja, Visokog, Kiseljaka približavao Sarajevu. U Sarajevo je ušao 19. VIII. 1878. U zaposjednutoj BiH F. je 1878–80. bio vojni i civilni upravitelj. Kako su tada u BiH stizali brojni činovnici, poglavito Hrvati, Filipovića su optuživali za panslavizam, pa je premješten u Beč. Tamo je 1881. bio imenovan vrhovnim zapovjednikom 2. zbora, a na vlastiti zahtjev premješten je 1882. na mjesto zemaljskog zapovjednika u Prag, gdje je službovao do kraja života. F. je bio hrabar i sposoban vojnik, odan caru i Monarhiji. Osim austrijskih, odlikovan je i s više inozemnih odličja.
LIT.: Militär-Schematismus des österreichischen Kaiserthums. Wien 1834–1848, 1855–1856, 1863. — Kais. Königliche Militär Schematismus für 1869–1870. Wien 1870–1872, 1874–1876. — (La situazione diplomatica). Narodni list (Il Nazionale), 16(1877) 35, str. 2–3. — Der Kommandant der Okkupations Armee. Banater Post (Pančevo), 9(1878) 55, str. 3. — J. S.: Slavlje osloboditelju Bosne u Dalmaciji. Narodni list (Il Nazionale), 17(1878) 97, str. 3; 98, str. 1; 99, str. 1; 100, str. 1; 101, str. 2. — Osloboditelj Bosne u Dalmaciji. Ibid., 96, str. 1–2. — (Vijesti iz Mostara i Livna). Ibid., 99, str. 1. — (Ostavka baruna Filipovića). Narodni glasnik (Timişoara), 1(1878) 94, str. 37; 103, str. 4–5. — Z.: Josip barun Filipović. Pučke novine, 2(1878) 39, str. 308–309. — Josip barun Filipović. Danica, Koledar i ljetopis društva svetojeronimskoga za prestupnu godinu 1880. Zagreb 1879, str. 78–79. — P. Kamenarović: Preuzvišenom gospodinu barunu Josipu Filipoviću vrhovnom zapovjedniku c. k. vojske u Bosni i Hercegovini pohodećemu Boku Kotorsku. Slovinac, 2(1879) 1, str. 15. — Kroaten in der Armee. Kroatische Post, 2(1879) 70, str. 1–2; 71, str. 1. — M. St.: Dva junačka brata. Smilje, 9(1881) 4, str. 50–52. — (Nekrolozi): Agramer Tagblatt, 4(1889) 181, str. 3–4; Die Drau, 22(1889) 64, str. 1–2; Dom i sviet, 2(1889) 19, str. 311; Hrvatska, 4(1889) 158, str. 1–2; 159, str. 1–2; Narodne novine, 55(1889) 180, str. 2–3; Naša sloga (Trst—Pula), 20(1889) 32, str. 2; Obzor, 19(1889) 181, str. 1; Slavonische Presse, 5(1889) 93, str. 2. — A. Vidaković: Josip Filipović. Napredak, 33(1892) 9, str. 142–143. — I. Tomičić: Rod Filipovića. Prosvjeta, 7(1899) 10, str. 321, 323. — J. N.: Die Einnahme von Sarajevo (19. August 1878). Slavonische Presse, 19(1903) 186, str. 2–4. — Ein Gedenktag (1878–1903). Ibid., str. 1–2. — D. Ruvarac (D. R.): Administrator Samuilo Maširević i general baron Josif Filipović. Srpski Sion (Novi Sad), 15(1905) 15, str. 432–435. — G. Martić: Zapamćenja (1829–1878). Zagreb 1906, 95–116. — A. Makanec: Dva proglasa iz vremena okupacije. Večernja pošta, 7(1927) 1761, str. 3. — R. Horvat: Barun Josip Filipović. Jutarnji list, 17(1928) 5919, str. 22. — A. Makanec: Okupacija Bosne i Hercegovine. Novosti, 22(1928) 222, str. 18; 243, str. 22; 264, str. 7; 292, str. 21; 323, str. 10. — A. Simčik: Pilipova kola. Obitelj, 5(1933) 13, str. 275. — R. Kadić: 60 god. od Švabinog ulaska u krvlju natopljeno Sarajevo: uspomeni boraca protiv austrijske najezde. Jugoslavenski list, 21(1938) 190, str. 9. — H. Kapidžić: Dva priloga istoriji Bosne i Hercegovine. Gajret, 19(1938) 1, str. 6–7. — R. Kadić: Sarajevo u doba austrijske okupacije. Legenda o sablasnoj ljudskoj sjeni iznad derviškog turbeta na Gorici. Jugoslavenski list, 22(1939) 67, str. 4. — S. Pavičić (S. P.): Kroz našu slavnu vojničku prošlost. Hrvati kao vojskovođe i ratnici tokom vjekova. Hrvatski narod, 3(1941) 119, str. 6–7. — (Rek): Jedan zanimljivi dokument iz starog Sarajeva. Borba protiv skupoće 1878. g. Proglas baruna Filipovića. Novi list, 2(1942) 227, str. 5. — Isti: Tajinstvena legenda o porušenom goričkom turbetu. Ibid., 479, str. 9. — S. Juzbašić: Slavni hrvatski vojskovođa Josip barun Filipović u operacijama zaposjedanja Bosne i Hercegovine. Pripremni raspored austro-ugarske vojske za te operacije. Nova Hrvatska, 3(1943) 301, Pr., str. XIII–XIV. — M. Valentić: Dvije predstavke generala Franje Filipovića o prilikama u Dalmaciji (1866). Časopis za suvremenu povijest, 8(1976) 1, str. 82. — M. Imamović: Banja Luka u doba okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine (u: Banja Luka u novijoj istoriji 1878–1945, zbornik. Sarajevo 1978, 27). — D. Pavličević: Hrvatsko novinstvo o Bosni s posebnim osvrtom na Bosansku krajinu i Banju Luku u doba okupacije 1878. godine (u: Ibid., str. 40–43, 48, 51, 54–55). — M. Valentić: Vojna krajina i pitanje njezina sjedinjenja s Hrvatskom 1849–1881. Zagreb 1981, 62, 109, 310, 346. — L. Đaković: Političke organizacije bosanskohercegovačkih katolika Hrvata, 1. Zagreb 1985, 147–148. — P. Živković: Hrvati Bosanske Posavine u prošlosti. Radovi. Filozofski fakultet u Zadru, 32(1993) 32(19) str. 296. — J. Neustädter: Ban Jelačić i događaji u Hrvatskoj od godine 1848, 1. Zagreb 1994, 328.
Pejo Ćošković (1998)
