Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

FRANGEŠ, Ivo, književni povjesničar, esejist i prevoditelj (Trst, 15. IV. 1920). Gimnaziju polazio u Sarajevu 1930–38; najprije studirao pravo u Zagrebu 1938–40, zatim talijanski jezik i književnost u Beogradu 1940–41. te Zagrebu 1941–43. gdje je i diplomirao. Doktorsku disertaciju pod naslovom Talijanski prijevodi naših narodnih pjesama od Fortisa do Tommasea obranio je 1952, a habilitirao se 1954. Od 1943. do 1944. urednik je u zagrebačkom izdavačkom poduzeću »Binoza«, zatim je gimnazijski profesor u Sarajevu (1944–45) i Zagrebu (1945–46). God. 1946. izabran je za asistenta na katedri za talijansku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1953. do 1956. lektor za hrvatski jezik na Sveučilištu u Firenci i ujedno honorarni profesor za kulturnu povijest južnoslavenskih naroda na firentinskom Fakultetu političkih znanosti. Nakon smrti A. Barca 1956. izabran je za šefa Katedre za noviju hrvatsku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zvanje izvanrednog profesora dobio je 1960, a redovitog 1963. Umirovljen je 1984. Predavao je po pozivu na sveučilištima u Napulju, Milanu, Bariju, Krakovu, Padovi, Bordeauxu, Stockholmu, Uppsali, Moskvi, Sankt Peterburgu, Oslu, Københavnu, Beču, Göttingenu, Napulju; gost profesor u Stockholmu, Uppsali, Göteborgu, Frankfurtu, Varšavi, Bonnu, Hamburgu. U razdoblju 1987–91. predavao je na slavističkom odsjeku u Trstu. God. 1960. izabran je za izvanrednog, a 1968. za redovitog člana JAZU (HAZU); od 1983. dopisni član SAZU. Od 1970. do 1972. predsjednik DHK i Saveza književnika Jugoslavije. Od 1970. je član, a od 1973. i potpredsjednik Međunarodnoga slavističkog komiteta. Voditelj je postdiplomskog studija hrvatske književnosti u Dubrovniku, osnivač naklade »Liber« (1970–72); član Institut des études slaves u Parizu (1971), član uredničkog odbora edicije Pet stoljeća hrvatske književnosti potom Stoljeća hrvatske književnosti. Pokretač i urednik časopisa Umjetnost riječi (od 1957) i Croatica (od 1970); urednik Foruma (1963–64) i Rada Razreda za suvremenu književnost HAZU (1987–92). — U književnosti se javio 1938. u splitskom Jadranskom dnevniku člankom Tri blaga Josipa Kozarca. Poslije rata surađuje raznim prilozima iz književnosti u svim važnijim novinama i književnim časopisima. Također je bio urednik mnogih izdanja hrvatskih pisaca (I. Mažuranić, A. Kovačić, J. Draženović, J. Turić, J. Leskovar, V. Korajac, F. Ciraki, J. Tordinac, S. S. Kranjčević, J. Jurković, M. Krleža, A. Barac, D. Tadijanović, A. Šenoa), urednik Krležina zbornika (s A. Flakerom, Zagreb 1964), Jagićeva zbornika (s Flakerom, R. Picchiom i N. Minissijem, Zagreb 1986) i Matošiane I (s D. Tadijanovićem, Zagreb 1994), sastavljač antologije Hrvatski esej (Beograd 1957) i Kritika u doba realizma (Zagreb 1976). S M. Deanovićem i J. Jernejom uredio je Scrittori italiani, 1–7 (Zagreb 1951–52) i La critica letteraria italiana, 1–2 (Zagreb 1952). Bavio se i prevođenjem; s talijanskoga je preveo djela G. Verge, N. Machiavellija, G. Vasarija, E. Sequija, F. De Sanctisa i dr., a s francuskog Stendhala. U hrvatsku znanost o književnosti F. uvodi stilističku kritiku i metodu interpretacije. Posebno su značajne njegove interpretacije Mažuranićevih, Kovačićevih, Kranjčevićevih, Matoševih, Vidrićevih i Krležinih tekstova. Njegov kritički diskurs odlikuje se jezičnim umijećem i naglašenim esejizmom. Pritom potvrđuje tezu L. Spitzera da je već sam izbor pisca svojevrsna ocjena, tj. da kritičar bira svog pisca ali i pisac, na svoj način, priziva svog kritičara. F. priznaje subjektivnost suda i značenje ukusa u interpretaciji književnih djela; po tome se razlikuje od drugih predstavnika tzv. zagrebačke stilističke škole. Njegov se stil temelji na mediteranskoj, romanskoj kulturi u kojoj se više cijeni lucidna improvizacija i kultivirani izraz od pojmovne čistoće i krute discipline mišljenja. Zato su njegovi književnopovijesni tekstovi estetski relevantni znakovi kao i u njegova duhovna uzora de Sanctisa. Frangešov esejizam ima nekoliko odrednica: svijest o zatvorenosti i ograničenosti svakoga teorijskog sustava; težnju prema metodološkom eklekticizmu, tj. uporabi onih elemenata koji vode novim spoznajama; otpor prema znakovnoj neutralnosti; konačno, montenjovsku tehniku asocijativnosti koja se pouzdaje u ukus, intuiciju, osjetljivost, nadahnuće te blagi ironijski odmak od teme. Nastavljajući kročeansku crtu u hrvatskoj književnoj povijesti (od B. Livadića do A. Halera i M. Kombola) F. izjednačuje umjetničku ekspresiju i izražavanje u jeziku. Načelo »književnost o književnosti« potvrdilo se i u prvoj integralnoj poslijeratnoj Povijesti hrvatske književnosti (dopunjeno njemačko izdanje: Geschichte der kroatischen Literatur, Köln—Weimar—Wien 1995), koja je zbirka esejistički intoniranih portreta naglašene subjektivne vizure. Njih je objedinila vizija hrvatske književnosti kao umjetničkog iskaza nacionalne samobitnosti i kulturnog identiteta. Spajajući »točnost motrenja i eleganciju pisanja« (A. Stamać) F. je svojim esejističkim studijama i književnopovijesnim esejima ostvario jedan od najcjelovitijih opusa u hrvatskoj književnopovijesnoj misli. Dobitnik je republičke nagrade »Božidar Adžija« za knjigu Studije i eseji (1970), Herderove nagrade za književnost (1974), Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (1993), Humboldtove nagrade za znanost (1993), Vjesnikove Nagrade za književnost »Ivan Goran Kovačić« (1995), Nagrade »Antun Barac« (1995).

DJELA: Studij talijanskog jezika i književnosti (suautori M. Deanović i J. Jernej). Zagreb 1948. — Stilističke studije. Zagreb 1959. — Studije i eseji. Zagreb 1967. — Talijanske teme. Zagreb 1967. — Matoš, Vidrić, Krleža. Zagreb 1974. — Realizam (Povijest hrvatske književnosti, 4). Zagreb 1976. — Antun Barac. Zagreb 1978. — Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 149. Zagreb 1980. — Nove stilističke studije. Zagreb 1986. — Povijest hrvatske književnosti. Zagreb 1987. — Suvremenost baštine. Zagreb 1992.
 
LIT.: E. Sequi: Lo studio della cultura italiana fiorisce nella Jugoslavia socialista. La voce del popolo, 9(1952) 31. VII, str. 3. — M. Rogošić: U povodu dviju antologija. Krugovi, 7(1958) 9, str. 628–633. — R. Rotković: Ivo Frangeš, Hrvatski esej. Izraz, 2(1958) 7/8, str. 108–111. — Z. Vince (Dr. Z. V.): Ivo Frangeš, Stilističke studije. Slobodna Dalmacija, 16(1959) 5. XII, str. 3. — T. Čolak: O stilističkoj kritici Ive Frangeša. Književne novine (Beograd), 10(1959) 18. XII, str. 3. — P. Lazarević: Frangešova varijanta stilističke kritike. Putevi (Banja Luka), 6(1960) 7/8, str. 570–573. — J. Pogačnik: O stilističkih študijah Iva Frangeša. Jezik in slovstvo (Ljubljana), 6(1960–61) 1, str. 23–25. — M. Živančević: Stilističke studije I. Frangeša. Letopis Matice srpske (Novi Sad), 136(1960) CCCLXXXV/2, str. 177–178. — P. Palavestra: Ivo Frangeš, Antologija hrvatskog eseja (u: Odbrana kritike. Sarajevo 1961, 78–81). — D. Cvitan: Poslijeratni hrvatski kritičari. Kolo, 2(1964) 10, str. 551–553. — B. Donat: Krležin zbornik. Putevi, 10(1964) 5, str. 455–457. — G. Krklec: Naučna esejistika. Novo noćno iverje. Sarajevo 1966, 80–84. — D. Cvitan: Lagan i zanimljiv ton. Telegram, 8(1967) 30. VI, str. 4. — B. Donat: S apeninskih strana. Republika, 23(1967) 7/8, str. 365. — D. Đuričković: Kroz talijansku književnost. Putevi, 13(1967) 6, str. 579–583. — I. Mandić: Draži seminarske feljtonistike. Vjesnik, 28(1967) 22. VI, str. 7. — V. Morpurgo: Ivo Frangeš, Talijanske teme. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, 12(1967) 24, str. 263–266. — T. Sabljak: Mogućnosti stilističke kritike. Telegram, 8(1967) 8. IX, str. 4. — M. Selaković: Definitivan Kranjčevićev opus. Republika, 23(1967) 7/8, str. 364. — B. Donat: U traženju specifičnosti. Ibid., 24(1968) 5, str. 299. — I. Mandić: Razlika različite kritike. Vjesnik, 29(1968) 17. I, str. 6. — D. Ređep: Studije i eseji o hrvatskoj književnosti. Savremenik (Beograd) 14(1968) 10, str. 308–310. — T. Špoljar (T. Š.): »Stilističke studije« Ive Frangeša i sovjetska književna kritika. Republika, 24(1968) 11, str. 648. — Vrednosti i granice stilističke kritike. I. Frangeš, Studije i eseji (razgovor). Književna istorija (Beograd), 1(1968) 2, str. 435–464. — V. Morpurgo: I. Frangeš, Temi italiani. Rassegna italiana di linguistica applicata, 1(1969) 1, str. 83–85. — R. Vidović: Frangešove Talijanske teme. Mogućnosti, 16(1969) 1, str. 98–105. — B. Donat: Načela tzv. škole zagrebačke stilističke kritike (u: Udio kritike. Zagreb 1970, 150–174). — M. Jähnichen: I. Frangeš, Studije i eseji. Zeitschrift für Slawistik (Berlin), 15(1970) 3, str. 459–461. — J. Kaminski: I. Frangeš, Studije i eseji. Pamiętnik Słowiański (Warszawa—Wrocław—Kraków), 20(1970) str. 292–294. — P. Galić: Bibliografija radova i ocjena prof. Ive Frangeša. Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 1971, 12, str. 85–107. — V. Pavletić: Pronicavost i disciplina kritičkog duha ili o esejističko-znanstvenim djelima Ive Frangeša (u: Djelo u zbilji. Zagreb 1972, str. 354–373. — C. Milanja: Suptilni analitičar. Republika, 31(1975) 6, str. 712–716. — A. Stamać: Točnost motrenja, elegancija pisanja. Croatica, 6(1975) 6, str. 270–278. — D. Zečević: Ivo Frangeš, Matoš, Vidrić, Krleža. Odjek, 27(1975) 21, str. 16. — Ista: Klasična interpretacija. Republika, 32(1976) 5, str. 575–579. — G. Eror: Ivo Frangeš, Antun Barac. Književna istorija, 12(1979) 46, str. 351–353. — N. Mihanović: Ivo Frangeš o hrvatskom realizmu. Kronika Zavoda za književnost i teatrologiju JAZU, 5(1979) 11, str. 101–108. — Z. Kovač: »Sad navali, ljuta Arapijo, nema više onoga junaka...« (razgovor). Oko, 9(1983) 284, str. 9. — K. Pranjić: Stilematika frangešiana. Umjetnost riječi, 29(1985) 3, str. 301–307. — M. Štajduhar: Neka književnost ništa ne zaboravi (razgovor). Danas, 6(1987) 304, str. 33–36. — (Osvrti na Povijest hrvatske književnosti): A. Jembrih, Oko, 15(1988) 413, str. 10. — Republika, 44(1988) br. 7/8. — I. Balentović: Marulić, 21(1988) 4, str. 521–523. — V. Grubišić: Hrvatska revija, 38(1988) 3, str. 561–565. — J. Ivaštinović: Marulić, 21(1988) 6, str. 740–744. — H. Nuk: Ibid., str. 745–746. — M. Tomasović: Most, 1988, 1, str. 99–101. — Croatica, 21(1990) br. 33. — K. Nemec: Kritičarski šarm. Vjesnik, 51(1990) 29. XII, str. 7. — A. Stamać: Frangešove »sile pokretnice«. Forum, 30(1991) 3/4, str. 356–359. — M. Šicel: Antun Barac — Ivo Frangeš ili: od filologije do estetike. Ibid., str. 351–355. — M. Dugandžija: Sveti kamen Bašćanske ploče (razgovor). Vjesnik, 54(1993) 26. VI, Pr., str. 23. — D. Jelčić: I baština i suvremena. Forum, 32(1993) 1/3, str. 205–207. — A. Pavešković: Slovo o slovu. Republika, 49(1993) 1/2, str. 172–175. — K. Nemec: Izvozni proizvod prvoga reda. Vjesnik, 57(1996) 13. I, Pr., str. 18. — R. I.: Saga o hrvatskoj književnosti. Ibid., 21–22. VI, str. 22. — A. Graf: Prof. Dr. Ivo Frangeš zu Gast in Göttingen. Spectrum (Göttingen), 3(1997) str. 42.
 
Krešimir Nemec (1998)