FRANIČEVIĆ PLOČAR, Jure

FRANIČEVIĆ PLOČAR, Jure, pjesnik i romanopisac (Vrisnik na Hvaru, 12. XII. 1918 — Split, 16. I. 1994). Brat pjesnika, književnog povjesničara i kritičara Marina. Dva razreda gimnazije privatno je položio u Šibeniku, treći je završio u Realnoj gimnaziji u Splitu 1935, a u četvrtom je napustio školovanje i vratio se u Vrisnik. Tada nastaju njegovi prvi književni pokušaji, pjesme i roman o siromašenju hvarskog seljaka, kojih su rukopisi izgubljeni. Za rata u partizanima obnaša vojne i političke dužnosti. Nakon rata je sekretar Oblasnoga komiteta za Dalmaciju 1945–47, načelnik Agitpropa CK KPH 1947–49, tajnik Prezidija Sabora NRH 1947–53. God. 1953. vraća se u Split gdje je do 1960. direktor Gradske biblioteke, a zatim osoba u javnom životu grada. Umirovljen je 1970. Jedan je od pokretača časopisa Mogućnosti (1954) i član njegova uredništva (1954–58). Od 1973. izvanredni, a od 1988. redoviti član JAZU (HAZU). Dobitnik je Nagrade Društva književnika Hrvatske 1953. za zbirku pjesama Stope na kamenu i 1959. za roman Raspukline; Nagrade »Vladimir Nazor« 1966. za zbirku pjesama Golubovi i trube i 1984. za životno djelo, »Goranove nagrade« i NIN-ove nagrade za roman Vir 1974, Nagrade AVNOJ-a 1976, Nagrade grada Splita za životno djelo 1982. i »Goranova vijenca« 1983. — Prva mu je pjesma Put u svjetlost objavljena u splitskom Hrvatskom glasniku 1940. U tijeku rata pripremio je zbirku svojih predratnih i ratnih pjesama, koja je kao prva knjiga partizanske lirike umnožena početkom 1943. pod naslovom Preko rovova i potpisana ratnim pseudonimom Juraj Pločar. Poslije rata surađuje uglavnom pjesmama, ali i pripovijetkama, člancima i intervjuima u časopisima Izvor, Republika, Hrvatsko kolo, Krugovi, Mogućnosti, Savremenik (Beograd), Riječka revija, Književnik, Forum, Odjek, Most te novinama. Drama Na otoku (suautor M. Franičević) izvedena je 1952. u Zagrebu i Zadru, dramatizacija romana Vir 1975. u Splitu a romana Mir na zagrebačkoj TV 1985. Za Radio-Zagreb napisao je drame: Razlaz u krugu (1963) i Stid (1964). Franičevićeva je rana poezija estradna, anegdotska i epična, a u zrelijoj fazi bliža je lirskoj refleksiji, baladeskne je strukture i elegičnih tonova. Čakavske pjesme nastajale su istodobno sa štokavskima, ali su objavljene tek 1974. u knjizi Šaka zemje. Oblikom, odnosom vezanoga i slobodnoga stiha, idejama i izrazom one su bliske štokavskim pjesmama, iako su često utemeljene na anegdoti te naginju naivi, humoru, katkada i groteski. Seoski i mediteranski motivi dobro korespondiraju sa zavičajnim dijalektom, a nije rijetka ni poslovična sažetost kojom se naznačuju elementarne istine. F. je počeo objavljivati prozu kao potvrđeni pjesnik, no ona je ravnopravna u cjelini njegova opusa. Nakon prve objavljene pripovijesti počinje serijom romana u kojima je vidljiva sklonost psihološkom realizmu, katkada uopćavanjima, pragmatizmu i dokumentarnosti, ali i psihološkom nijansiranju lika otočkog čovjeka u ratu. U Franičevićevoj ratnoj heksalogiji ima ulomaka, pa i većih cjelina, u kojima je priča intimnije intonirana, a pisac zaokupljen likovima na rubu ratnih zbivanja (lik Griše), čak i lirskom simbolikom, pa zgusnutijim izrazom i modernijom fakturom. Pjesme su mu prevođene na bugarski, češki, hindu, mađarski, njemački, poljski, ruski, talijanski jezik; roman Vir preveden je na mađarski (1975) i rumunjski (1982) a Mir na ruski (1977) i bugarski (1978). Zagrebačka TV prikazala je dva filma o njegovu književnom radu (1975. i 1980).