FRANKAPAN, Ivan VI. st.

FRANKAPAN, Ivan VI. st. (de Frangepanibus; Anž, Angelo, Gian, Giovanni, Hanž, Hans, Joannes, Johan, Johannes, Vale, Valle, Valen), hrvatsko-dalmatinski ban (?, prije 1410 — potkraj prosinca 1436). Sin Nikole IV. God. 1410. zaručen je s Katarinom, kćeri kneza Ivaniša (Ivana) Nelipčića, koji je 1411. posinio svoga budućeg zeta na koga su mirazom trebala prijeći sva obiteljska imanja Nelipčića, što je 28. XI. 1412. potvrdio i kralj Žigmund za boravka u Brinju. Ivan se s Katarinom vjenčao 1416. nakon čega su Frankapani postali najmoćnijom velikaškom obitelji u hrvatskim zemljama. U ljeto 1424. stigao je Ivan, koji je tada nosio naslov senjskoga kneza, na budimski dvor, gdje se posredovanjem danskoga kralja Erika VII. izmirio s Fridrikom II. Celjskim, optuženim za ubojstvo svoje supruge Elizabete Frankapan. U kolovozu 1426. boravio je na dvoru posljednjega milanskog vojvode Felippea Marije Viscontija, a odatle odlazi u Dansku kralju Eriku VII, koji je Ivana proglasio vitezom, dao mu leno te ga postavio upraviteljem dvaju kraljevskih gradova i dvorskim namjesnikom u Švedskoj. U službi danskoga kralja bio je i potkraj lipnja 1432. kada mu je umro otac Nikola IV. Za ustanka Šveđana protiv vlasti danskoga kralja 1433–34. izgubio je Ivan povjerene gradove i vratio se u domovinu. Po povratku preuzeo je bansku čast, koju dijeli s trećim bratom Stjepanom III (II), što im je poveljom izdanom u Baselu 16. I. 1434. potvrdio i kralj Žigmund. Otada se oni u vladarskim ispravama nazivaju hrvatsko-dalmatinskim banovima. Ivan je prepustio bratu Stjepanu III (II) Senj, Modruš i Bihać, a sam je češće boravio u Klisu, Omišu i Sinju. Ivanovi odnosi s kraljem Žigmundom sve su se više pogoršavali, a kralj je u drugoj pol. 1435. tražio od Ivana da mu ustupi baštinu Nelipčića. Nakon što ban Ivan na to nije htio pristati, kralj ga je 1436. proglasio odmetnikom, lišio banske časti, koju je dodijelio Matku Talovcu, i poveo protiv njega rat. Tu promjenu Ivan nije prihvaćao nego se i dalje potpisivao kao ban Hrvatske i Dalmacije i knez krčki, modruški, cetinski i kliški. Potkraj listopada 1436. boravio je u Klisu i nastojao se mletačkim posredovanjem izmiriti s kraljem Žigmundom, ali izmirenje nije dočekao, jer je uskoro umro.