GABARIĆ, Vilko

GABARIĆ, Vilko, pisac i publicist (Maja kraj Gline, 25. III. 1889 — Zagreb, 11. VIII. 1915). Završio Donjogradsku gimnaziju u Zagrebu 1907, studirao pravo u Zagrebu i Pragu. God. 1910. u uredništvu Obzora, 1913. unovačen. Otpušten zbog bolesti pa 1915. opet pozvan u vojsku; poginuo u željezničkoj nezgodi na zagrebačkom kolodvoru. Pisao je pjesme, novele, feljtone i književne prikaze. Surađivao 1903–14. u novinama i časopisima Narodne novine, Neues Tagblatt, Hrvatski đak (uredio jedno godište), Obzor, Savremenik, Hrvatski pokret, Zora, Pokret, Val, Bosanska vila, Vijenac. Zastupljen je u zborniku Hrvatska mlada lirika (Zagreb 1914). U izdanju DHK postumno je objavljena njegova knjiga Stihovi i proza, s predgovorom Lj. Wiesnera i bio-bibliografijom J. Benešića. G. je u pjesmama tradicionalist i lirski hedonist, a idilična raspoloženja prevladavaju i u stilski nesigurnoj prozi. Koristio se pseudonimima Jermolov i Floridov.