Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

GAGIĆ, Bogdan, skladatelj, pijanist i glazbeni pedagog (Karlovac, 30. VIII. 1931). Učio glasovir u M. Deutschera u Državnoj muzičkoj školi u Karlovcu, potom studirao kompoziciju u M. Kelemena, glasovir u J. Muraija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i diplomirao 1957. Usavršavao se na Accademia musicale Chigiana u Sieni, gdje 1957. i 1960. pohađa ljetne tečajeve u V. Frazzija (kompozicija) te 1960. i 1963. u A. F. Lavagninija (filmska glazba). God. 1965. i 1966. polazi Međunarodne ljetne tečajeve za Novu glazbu u Darmstadtu. Nakon diplome bavio se pretežito scenskom glazbom, pa za Zagrebačko pionirsko kazalište (danas Zagrebačko kazalište mladih) sklada 1958. glazbu za predstavu Heidi (J. Spyri–V. Rabadan) i za balet Djed i repa (koreografija I. Gattin). Iste godine piše glazbu za film Nesporazum A. Babaje. God. 1960–63. je dirigent-korepetitor u Zagrebačkom pionirskom kazalištu, gdje 1962. s Milanom Broš osniva Eksperimentalnu grupu slobodnog plesa radi koreografskog izražavanja novih smjernica u suvremenoj glazbi. Od 1963. ansambl se osamostaljuje pod nazivom Komorni ansambl slobodnog plesa (KASP) i idućih sezona nastupa na Ljubljanskom baletnom biennalu izvodeći i Gagićeve skladbe. God. 1961. poziva ga B. Gavella da sklada glazbu za ispitnu predstavu studenata Akademije za kazališnu umjetnost (danas Akademija dramske umjetnosti) Goran, pjesnik slutnje, borbe i pobjede. Otad radi na Akademiji gdje je 1962. suradnik za glazbu u klasi G. Para, 1963. honorarni predavač, od 1964. stalni, od 1968. viši predavač te od 1985. redoviti profesor glazbe. Usporedo je 1962. za Zagrebačko dramsko kazalište (danas Dramsko kazalište »Gavella«) skladao glazbu za djelo V. Kljakovića Bobo, 1964. za HNK za drame Mjera za mjeru (W. Shakespeare) i Vrag i dragi bog (J. P. Sartre) te za Dubrovačke ljetne igre za Dunda Maroja (M. Držić) i Otela (Shakespeare). Na početku karijere koncertirao kao pijanist, pretežito interpret suvremene glazbe. Gostovao u Italiji, Francuskoj, Poljskoj. — U ranoj fazi stvaralaštva pod utjecajem je ekspresionizma, no u Trećoj sonati za glasovir iz 1968. prvi put primjenjuje postupak totalne serijalizacije uz određena odstupanja da bi izbjegao hermetičnost. U Drugom koncertu za glasovir i orkestar iz 1970. prvi put primjenjuje poliserijalizaciju s kojom je dosegao vrhunac u središnjem dijelu Prve simfonije iz 1976, gdje četiri serije vodi u kanonu u pedeset i dvije ritmički različito strukturirane serije. U sljedećim djelima ide ka razređivanju zvuka, posebice u Koncertu za glasovir (za lijevu ruku) i orkestar iz 1980, zatim napušta totalnu organizaciju i nakon kraće faze u kojoj kombinira folklorne citate sa serijalnim postupcima (primjerice u Šestoj sonati za glasovir i Koncertu za violončelo i orkestar), u Sedmoj sonati za glasovir prvi put primjenjuje kontrapunkt zvučnih blokova, gdje seriju zamjenjuje tonski blok kao zasebna cjelina podvrgnuta kontrapunktskoj kombinatorici. Izbor odabrane kontrapunktske igre određuje oblik skladbe. Tu tehniku primjenjuje i u svojoj Drugoj simfoniji. U njegovu skladateljskom opusu težište je na glasovirskim i komornim djelima te na scenskoj glazbi (za više od 30 dramskih djela), glazbi za film, za televizijske i radio drame. Skladbe su mu snimljene na LP ploče: autorska ploča u izdanju Jugotona i skladba L’été de nuit na ploči Muzički biennale Zagreb 1975.

DJELA (praizvedbe i tisak): Ružno pače, balet. Zagreb 1961. — Prvi koncert za glasovir i orkestar. Tiskano Zagreb 1963 (kao glasovirski izvadak). — Vuci (R. Rolland), scenska glazba. Zagreb 1963. — Hamlet (W. Shakespeare), scenska glazba. Zagreb 1964. — Toccata za glasovir. Treći baletni biennale. Ljubljana 1964 (u koreografiji Milane Broš i B. Gagića). Tiskano Zagreb (s. a.). — Don Juan (Molière), scenska glazba. Dubrovačke ljetne igre. Dubrovnik 1966. — Prva sonata za glasovir. Četvrti baletni biennale. Ljubljana 1966 (u koreografiji Milane Broš i B. Gagića). Tiskano Zagreb 1973. — Sudac zalamejski (Calderón de la Barca), scenska glazba. Dubrovačke ljetne igre. Dubrovnik 1966. — Caligula (A. Camus), scenska glazba. Zagreb 1967. — Treća sonata za glasovir. Opatija 1968. Tiskano Zagreb 1972. — Zločin i kazna (F. M. Dostojevski), scenska glazba. Zagreb 1968. — Ljubovnici (nepoznati autor), scenska glazba. Dubrovačke ljetne igre. Dubrovnik 1969. — Razdioba podneva (P. Claudel), scenska glazba. Zagreb 1969. — Drugi koncert za glasovir i orkestar. Zagreb 1970. Tiskano Zagreb (s. a.). — Julije Cezar (Shakespeare), scenska glazba. Zagreb 1970. — Vrt užitaka (F. Arabal), scenska glazba. Splitsko ljeto. Split 1970. — Pavlimir (J. Palmotić), scenska glazba. Dubrovačke ljetne igre. Dubrovnik 1971. — Romeo i Julija (Shakespeare), scenska glazba. Zagreb 1971. — Četvrta sonata za glasovir. Opatija 1972. Tiskano Zagreb 1972. — Wozzeck (G. Büchner), scenska glazba. Zagreb 1972. — Put u raj (M. Krleža), scenska glazba. Zagreb 1973. — Sunce zalazi (M. de Ghelderode), scenska glazba. Zagreb 1974. — Dnevnik zavodnika (S. Kierkegaard), scenska glazba. Zagreb 1975. — L’été de nuit, 4 pjesme za alt i 7 instrumenata (na tekst Y. Bonnefoya). Zagreb 1975. Tiskano Zagreb (s. a.). — Prva simfonija. Opatija 1976. — Kontrapunkt za obou, klarinet i glasovir. Opatija 1977. — Peta sonata za glasovir. Opatija 1977. Tiskano Zagreb 1977. — Sablasna sonata (A. Strindberg), scenska glazba. Zagreb 1977. — Ciriška zvona, tri madrigala za alt i glasovir. Opatija 1978. — Druga sonata za glasovir. Zagreb 1978. Tiskano Zagreb (s. a.). — Na tri kralja (Shakespeare), scenska glazba. Zagreb 1978. — Koncert za glasovir (za lijevu ruku) i orkestar. Opatija 1980. — Šesta sonata za glasovir. Opatija 1986. — Vučjak (M. Krleža),scenska glazba. Zagreb 1986. — Koncert za violončelo i orkestar. Opatija 1990.
 
LIT.: P. Selem: Bijenalska tribina. Telegram, 8(1967) 364, str. 6. — N. Gligo: Glazba u mišljenju scene. Ibid., 10(1969) 477, str. 21. — E. Sedak: Bogdan Gagić. Muzički biennale Zagreb 12–18. V. 1975. Zagreb 1975, 82–83. — Z. Weber: Izazov djela Branimira Sakača. Večernji list, 24(1980) 7. XI, str. 11.
 
Bosiljka Perić-Kempf (1998)