GERMOGEN

traži dalje ...

GERMOGEN (Grigorij Ivanovič Maksimov), mitropolit (Stanjica Nagorska na Donu, Rusija, 10. I. 1861 — Zagreb, 1945). Teologiju je završio u Kijevu i bio rukopoložen za parohijskog sveštenika 1887; zamonašio se 1909. i postao arhimandrit, a 1910. postao episkop namjesnik Donske eparhije u Novočerkasku. Bio je također profesor i starješina bogoslovlja u Saratovu. Za I. svjetskog rata izabran je arhiepiskopom jekaterinoslavskim i mitropolitom novomoskovskim. Nakon revolucije napustio je 1920. Rusiju, boravio neko vrijeme u Grčkoj na otoku Lemnosu i na Svetoj Gori (Atos), zatim 1921. ili 1922. došao u Kraljevinu SHS i boravio u manastirima Ravanica i Rakovac te pred rat prešao u manastir Hopovo na Fruškoj gori. Kada je Zakonskom odredbom od 3. IV. 1942. osnovana autokefalna Hrvatska pravoslavna crkva (HPC) u NDH, izbor poglavara s potrebnim hijerarhijskim častima i duhovnim i moralnim odlikama bio je jednim od glavnih pitanja. Nakon konzultiranja i suglasnosti viših pravoslavnih dostojanstvenika, izbor je pao na Maksimova koji mu se odazvao. Njegovo rusko podrijetlo bilo je i politički kompromis. U stvaranju HPC kontaktiralo se ostale pravoslavne crkve i patrijaršiju u Carigradu. Na čelu HPC je prema njezinu ustavu trebao biti patrijarh, postavljen i posvećen u sporazumu s vaseljenskim patrijarhom u Carigradu. Vodstvo Srpske pravoslavne crkve (SPC) bilo je suglasno s izborom Maksimova, ali se protivilo njegovu imenovanju patrijarhom. Budući da je proglašenje i legalizacija patrijarha bila moguća samo uz pristanak SPC, Maksimov je mjesto prvog poglavara HPC preuzeo u dostojanstvu mitropolita, a procedura za imenovanje i ustoličenje patrijarha odgođena je za normalnije prilike. Konačno ustrojstvo HPC završeno je na poč. lipnja 1942. Poglavarom HPC Maksimov je imenovan 2. VI. 1942, a ustoličen je 7. VI. 1942. u pravoslavnoj crkvi Svetog Preobraženja u Zagrebu u prisutnosti najviših državnih dužnosnika NDH i time uveden u kanonski posjed mitropolije. Kao mitropolit (»mitropolita Zagrebačke mitropolije«) dobio je ime Germogen. Sutradan, 8. VI, položio je prisegu. Osnutak HPC označio je zaokret u politici i vjerskom odnosu prema pravoslavnima, napose Srbima u NDH. Odlikovan je u NDH, kao i ostali vjerski poglavari, Veleredom za zasluge sa zvijezdom. Nakon rata HPC je raspuštena, a Germogen, čija se uloga u kratkoj povijesti HPC različito tumači u povijesnoj znanosti, uhićen u svibnju 1945. Na montiranom procesu Vojni sud u Zagrebu osudio ga je 29. VI. 1945. na smrt strijeljanjem.

LIT.: F. Jelić-Butić: Ustaše i Nezavisna Država Hrvatska 1941–1945. Zagreb 1977. — M. Oberknežević: Razvoj pravoslavlja u Hrvatskoj i Hrvatska pravoslavna crkva. Hrvatska revija (München—Barcelona), 29(1979) 2, str. 229–267. — A. Pavelić: Hrvatska pravoslavna crkva. Madrid 1984. — I. Košutić: Hrvatsko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, 2. Zagreb 1994. — H. Matković: Povijest Nezavisne Države Hrvatske. Zagreb 1994.
 
Vladimir Geiger (1998)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

GERMOGEN. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 2.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/6775>.