GJADROV, Igor

traži dalje ...

GJADROV, Igor, dirigent i pedagog (Split, 4. V. 1929). Završio 1947. zagrebačku Srednju muzičku školu u glasovirskoj klasi P. Dumičića, zatim studirao dirigiranje u M. Horvata na Muzičkoj akademiji te diplomirao 1953. Osvojivši I. nagradu 1954. na Međunarodnom natjecanju mladih dirigenata u Besançonu, usavršavao se 1955–56. u F. Previtalija na Akademiji Santa Cecilia u Rimu gdje 1956. magistrira. Od 1957. vodi Društveni orkestar HGZ i od 1958. Simfonijski orkestar Muzičke akademije te povremeno dirigira koncertima Zagrebačke filharmonije i Simfonijskog orkestra HRT. God. 1978–82. bio i umjetnički ravnatelj Kulturnog centra međunarodne federacije Muzičke omladine u Grožnjanu te dirigent grožnjanskoga Međunarodnoga komornog orkestra, a 1981–90. vodio Vojvođansku omladinsku filharmoniju. Od 1958. docent, od 1966. izvanredni i od 1977. redoviti profesor dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, 1987–91. njezin dekan, a 1989–91. prorektor za umjetnost zagrebačkog Sveučilišta. Dirigirao gotovo svim većim orkestrima u zemlji, gostovao u Italiji, Austriji, Francuskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Rusiji. Nastupao na festivalima (Dubrovačke ljetne igre), snimao za emisije radija i televizije te LP ploče za Jugoton (Hrvatska glazba XVIII i XIX stoljeća, 1975). Ostvario golem, stilski raznolik repertoar orkestralne i oratorijske glazbe ističući se interpretacijama djela J. S. Bacha, G. F. Händela, J. Haydna, W. A. Mozarta, L. van Beethovena, F. Schuberta, C. Francka, O. Respighija, D. Šostakoviča, I. Stravinskog. Promičući hrvatsku glazbu izveo je više od 400 skladba, posebice L. Sorkočevića, B. Bjelinskog, I. Brkanovića, M. Cipre, N. Devčića, K. Fribeca, S. Šuleka, M. Kelemena. Cijenjen kao dirigent »čvrste ruke«, preciznih pokreta, temperamentnog vođenja orkestra, posebno je zaslužan za djelovanje Društvenog orkestra HGZ kojim ravna puna četiri desetljeća. Kao pedagog odgojio naraštaj vrsnih dirigenata, među kojima M. Belamarića, K. Krausa, Z. Juranića, L. Voltolinija, V. Šuteja, S. Britvića, M. Tarbuka. Za 40. godišnjicu umjetničkog rada dobio 1994. medalju Zlatna bula.

LIT.: J. Bruyr: En vol à Besançon en quattre temps du ’huitième festival de musique. L’Est républicain (Besançon), 1954, 14. IX. — J. Martinčević: Igor Gjadrov. Vjesnik, 32(1971) 13. VI, str. 6. — Ista: Gjadrov je učinio mnogo. Ibid., 28. VII, str. 8. — K. Kovačević: Blistavo ostvarenje. Borba, 50(1972) 20. III, str. 6. — R. Segl: Dornröschen – getanzte Märchenseligkeit. Passauer Neue Presse, 1972, 26. VI. — J. Martinčević: Tri simfonijska koncerta – u šest dana. Vjesnik, 34(1973) 13. VI, str. 7. — K. Kovačević: Igra zvuka i pokreta. Borba, 55(1976) 17. III, str. 9. — D. Pervan: Snažna dirigentska ličnost. Oslobođenje, 33(1976) 29. III, str. 9. — V. Milin: Pouzdan ansambl. Slobodna Dalmacija, 44(1986) 14. II, str. 11. — J. Martinčević: Neumorni entuzijazam Igora Gjadrova. Vjesnik, 47(1987) 13. VI, Pr., str. 7. — M. Jelača: U znaku Brahmsa. Slobodna Dalmacija, 46(1988) 7. III, str. 8. — V. Sterlè: Izziv in vizija. Večer (Maribor), 44(1988) 22. I, str. 6. — J. Martinčević: Meni se još maše. Vjesnik, 50(1990) 5. V, str. 7. — K. R.: Priznanje Igoru Gjadrovu. Vjesnik, 55(1994) 11. VI, str. 12.
 
Ivona Ajanović-Malinar (1998)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

GJADROV, Igor. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 8.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/6839>.