Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

GORITZ-PAVELIĆ, Mercedes, balerina, koreografkinja, kostimografkinja i pedagoginja (Gospić, 24. V. 1907). Od 1918. polazi žensku realnu gimnaziju i uči klasični balet u baletnoj školi HNK u Zagrebu. Školovanje nastavila u Grazu gdje je učila i moderni ples u Karin Schneider te diplomirala. Usavršavala se u Beču i Münchenu, u školama modernog plesa (Mary Wigman, Gertrud Bodenwieser) i kraće vrijeme u Zagrebu u baletnoj školi Margarite Froman. God. 1932. osnovala i vodila Zagrebačku komornu plesnu grupu s kojom je priredila prvu plesnu večer 5. III. 1933. u Malom kazalištu, s programom plesnih točaka u vlastitoj koreografiji. Prvom solističkom plesnom večeri predstavila se zagrebačkoj publici 1934; 1933–42. gostovala povremeno u HNK u baletnim ulogama te kao koreografkinja. Međunarodni ugled stekla 1936. samostalnim plesnim nastupom na Svečanim tjednima u Beču, gdje je izvela i hrvatske narodne plesove (J. Gotovac, Poskočica), što je sa zanimanjem popraćeno u bečkom tisku. Te je godine zapažena i na Olimpijadi u Berlinu kada je uz baletni ansambl HNK plesala glavnu ulogu, Djevojku, u Baranovićevu Licitarskom srcu te izvela solistički program za koji je dobila prvu nagradu. U vlastitoj koreografiji i kostimografiji postavila je 1941. u HNK u Zagrebu tri baleta, Pastirsku igru (W. A. Mozart), Faunovo popodne (C. Debussy) i Don Morte (F. Wilckens), u kojima je i plesala. Do II. svjetskog rata često je gostovala u Austriji (Graz, Beč), Njemačkoj (München), Čehoslovačkoj (Prag), Rumunjskoj te u Americi (1938). God. 1939. predavala je kao gost na Visokoj školi plesne umjetnosti u Berlinu, 1942–43. angažirana je kao primabalerina i koreografkinja u Državnoj operi u Bukureštu. Po svršetku rata morala je ostati u Rumunjskoj zbog supruga Hellmuta Goritza koji je bio rumunjski državljanin. God. 1946–59. bila je voditeljica baleta i koreografkinja u Državnoj operi u Temišvaru, 1959–73. vodila je balet Državne opere u Braşovu. Uz to je gostovala više puta u rumunjskim gradovima i u Bugarskoj. Bila je i stalna gošća rumunjske TV, a 1964. izvela je koreografiju za emisiju Proljeće u Karlovcu na RTV Zagreb. God. 1973. nastanila se u Münchenu gdje je do 1980. vodila vlastiti baletni studio. Držala je tečajeve o baletu na Akademiji za glazbu i scensku umjetnost u Beču (1965) i na Visokoj glazbenoj školi u Münchenu (1967). Spajajući klasičnu baletnu tehniku s modernim plesom, stvorila je vlastiti plesni stil, gdjekad protkan folklornim elementima. Među njezinim koreografijama ističu se Faunovo popodne (Debussy) i Don Morte (Wilckens, prve izvedbe u Zagrebu), zatim Coppelia (L. Delibes), Slike s izložbe (M. P. Musorgski), Serenada (Mozart), Poziv na ples (C. M. Weber), Bahčisarajska fontana (B. V. Asafjev), Ščelkunčik (P. I. Čajkovski), Šeherezada (N. Rimski-Korsakov), Začarana šuma (H. Klee). U solističkim nastupima često je izvodila plesove na glazbu hrvatskih skladatelja K. Baranovića, Gotovca, B. Kunca, Z. Bradića. Objavila je baletne romane Danas nije umrla tako lijepo (tiskano u Innsbrucku i u hrvatskom prijevodu u Zagrebu, 1982) i Marina Gorska (München 1986).

LIT.: (S. Batušić): Prvi nastup Zagrebačke Komorne Plesne Grupe. Teatar, 6(1933) 7, str. 14–16. — B.: Uspjeh zagrebačke plesačice u inozemstvu. Jutarnji list, 24(1935) 8507, str. 10. — M. Katić (M. K.): Plesno veče M. Goritz-Pavelićeve. Novosti, 29(1935) 345, str. 9. — R. Breuer (R. B.): Tanzabend Mercedes Goritz-Pavelić in Wien. Morgenblatt, 51(1936) 141, str. 6–7. — Deutsche Blätter über Mercedes Goritz-Pavelić. Ibid., 182, str. 4. — H. Goritz: Naši na Međunarodnom plesnom natjecanju u Berlinu. Komedija, 3(1936) 32(119), str. 9–11. — B. Ivakić: Mercedes Goritz-Pavelić. Obzor, 77(1937) 20, str. 2. — M. Katić (-mk.): Mercedes Goritz-Pavelić je dokazala da je na berlinskoj Olimpijadi zaslužila počasnu diplomu i prsten. Novosti, 31(1937) 21, str. 10. — Isti: Mercedes Goritz-Pavelić sudjeluje u velikom rumunjskom festivalu. Ibid., 239, str. 10. — Isti: Baletno veče grupe Goritz-Pavelić. Ibid., 32(1938) 121, str. 11. — Isti: Značaj propagande naše plesne umjetnosti u inozemstvu. Ibid., 317, str. 10. — Prvi nastup baletne trupe Goritz-Pavelić. Svijet, 13(1938) 17, str. 6. — Ž. Hirschler (-žh-): Plesno veče Mercedes Goritz-Pavelić u Zagrebu. Hrvatski list, 20(1939) 54, str. 8. — L. Šafranek-Kavić: Plesno veče Mercedes Goritz. Zagrebački list, 1(1939) 47, str. 4. — Uspjeh zagrebačke umjetnice u Beču i Grazu. Jutarnji list, 28(1939) 9708, str. 11. — B. Papandopulo: Mozart–Debussy–Wilckens. Hrvatska pozornica, 1940–41, 28, str. 3–4. — Mercedes Goritz-Pavelić gostuje kao koreograf i interpret premijere triju baleta. Ibid., str. 1–2. — V. Ciprin (V. C.): Plesno gostovanje Mercedes Goritz-Pavelić. Hrvatski list, 22(1941) 70, str. 9. — B. Širola (Dr. B. Š.): Tri nova baleta u koreografskoj interpretaciji Mercedes Goritz-Pavelićeve. Obzor, 81(1941) 59, str. 2, 4. — M. Mordej Vučković: Život za ples. Vjesnik, 59(1998) 4. III, str. 22. — M. Đurinović: Mercedes Goritz-Pavelić. Zagreb 2000.
 
Normela Krešić-Vrkljan (2002)