GRANĐA, Ivan

GRANĐA, Ivan, političar (Šašinovec kraj Svetog Ivana Zeline, 25. III. 1879 — Zagreb, 31. III. 1953). Pučku školu polazio u Cerju 1886–90. Čitao novine, posebice Dom i Hrvatska misao, koje su izdavali braća Radić, i stvarao vlastitu knjižnicu s knjigama pretežito gospodarskog sadržaja, što je tada na selu bila velika rijetkost. Jedan je od osnivača seljačke zadruge u Cerju 1906, njezin potpredsjednik i od 1908. tajnik. Ubrzo postaje članom GO Hrvatske pučke seljačke stranke (HPSS) i nadzornog vijeća Hrvatske seljačke tiskare. Osnovao je osam zadruga u svom kotaru, a 1913–22. predsjednik je uzorno vođene zemljišne zajednice. Za I. svjetskog rata ušao je u poslovni odbor Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva i bio jedini seljak u njemu. U 1920-im član je nadzornog odbora osiguravajuće zadruge Providnost u Zagrebu i ravnateljstva dioničke zadruge Hrvatski seljački dom koja je prikupljala sredstva za Seljački dom. Za narodnog zastupnika G. je bio izabran na skupštinskim izborima 1925. i 1927. Ranjen je u ruku prilikom atentata u beogradskoj Skupštini na S. Radića i hrvatske zastupnike. Član je predsjedništva HSS. Povremeno se javlja političkim člancima u Domu. U upravnom je odboru Seljačke sloge, kulturno-prosvjetne organizacije HSS koja se bavila i poticanjem zadrugarstva (1925–29. i nakon njezine obnove 1935), te njezin blagajnik (1935–37). Radi regulacije Zeline organizirao seljake za prokopavanje kanala u Šašinovcu. Za osnivanje zadruga koje bi radile na regulaciji (isušivanju i natapanju) rijeka zauzimao se još 1922. u Gospodarskom listu. Uz to dugogodišnji je predstavnik suda dobrih i poštenih ljudi u Šašinovcu, jednog od glavnih sredstava za jačanje lokalne samouprave koje je poticala Seljačka sloga, i predsjednik mljekarske zadruge u Šašinovcu (osnovana 1931). Surađivao je u Seljačkom svijetu i 1934. u nekoliko brojeva uredio njegovu stranu, Zadrugarski vjesnik. Potkraj 1930-ih ne odobrava u potpunosti Mačekovu politiku i s grupom oporbeno raspoloženih »radićevaca« dolazi u sukob s pripadnicima Hrvatske seljačke zaštite. Vjerojatno preko sinova, članova KP, postaje simpatizer partizana, koji se u svojim akcijama služe njegovom kućom, ali im se formalno nije pridružio. Potkraj rata izabran za predsjednika Okružnog odbora JNOF Zagreb, a nakon rata bio je biran u Ustavotvornu i Narodnu skupštinu te 1946. i 1950. u Sabor NRH. Bio je i član Prezidijuma NRH. Na prvom zadružnom kongresu 1946. izabran je za predsjednika Glavnoga zadružnog saveza NRH. Uz to je bio u odboru Narodne fronte, potpredsjednik IO HRSS i do pred smrt predsjednik Seljačke sloge. Njegova autobiografija objavljena je u: Božićnica, hrvatski seljački politički kalendar za prostu godinu 1926 (Zagreb 1925).