Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

GREBLO, Šimun (Greblić, Simon, Simun), glagoljaški pisar (Roč u Istri, o. 1472 — Roč, 25. III. 1551). Prvi je njegov poznati rukopis Tlmačenie od muki gospoda našego Isuhrsta (govor na Veliki petak), koji je, prema eksplicitu, datirao 5. ožujka (marča) 1493. i dodao: »Az Šimun žakan okolit ispisah sie tlmačenie v Roče i ja rodom iz Roča.« Iste godine postao je svećenikom i svoj drugi glagoljski rukopis, Kvadrigu duhovnu, priručnik moralne teologije, potpisao: »Sie knige ispisah ja p(o)p’ Simon Greblo /…/ na let gospodnih 1493« (Nacionalna knjižnica u Beču, Cod. slav., 55). Kao predložak poslužio mu je nepotpun rukopis djela Quadriga spirituale Nikole da Osimo, što je tiskano prvi put 1470. Treći je Greblov rukopis Kvarezimal, za koji veli u kolofonu, pisanu bosančicom, da ga je završio sa svojim žaknom Mihovilom (Kalcem) iz Boljuna »lět gospodnih 1498 měseca avrila«. Taj je korizmenjak rađen na temelju talijanskoga predloška nastala na osnovi propovijedi sv. Bernardina Sienskoga. G. je Kvarezimal zajedno s Tlmačeniem od muki gospoda našego Isuhrsta dao uvezati u istu knjižicu oko 1516. Od njega ju je naslijedio Jeronim Greblo te je 1547. prodao svećeniku Mateju Mejaku. Danas je pohranjena u NSK u Zagrebu (R 4002). Jezik je Greblovih prijevoda hrvatskočakavski s dosljedno provedenim liburnijskim ekavizmom, protkan pokojim tradicionalnim crkvenoslavenskim elementom. Greblovo se ime nahodi i u bilješkama u različnim glagoljskim kodeksima: Ročkom misalu (1497), Kopenhaškom misalu (1499), Brevijaru Vida Omišljanina (1503; »rodom domaći«, beneficijan u ročkoj crkvi sv. Bartula 7 godina), na kraju Novakova misala (1512). U crkvi sv. Jeronima na groblju u Humu upisao je 1516. glagoljicom latinsko-hrvatski grafit: IK FUIT PREZBIT(E)R SIMON DE ROCO /…/. Kao upravljač bratovštine sv. Bartula u Roču unosi 1526–33. u njezinu Knjigu računa (Arhiv HAZU II c 56) različne upise. Pisao je glagoljskim knjiškim kurzivom, vrlo preciznim i urednim rukopisom, a natpise poglavlja ustavnim oblicima. Bio je obrazovan svećenik, poliglot i po ocjeni starijih istraživača jedan od najboljih glagoljskih pisara svoga vremena.

DJELA: Tlmačenie od muki gospoda našego Isuhrsta. U:A.Zaradija Kiš, Šimun Greblo i njegovo tumačenje Muke Kristove (1493.). Pazin 2001, 37–129.
 
LIT.: I. Berčić: Čitanka staroslovenskog jezika. Prag 1864, str. X. — I. Milčetić: Hrvatska glagoljska bibliografija. Starine, 1911, 33, str. 27, 29, 74, 203–207, 315–317, 420. — V. Premuda: Osvrt na djela o glagolici. Vjesnik Staroslavenske akademije u Krku, 1(1913) str. 93–95. — R. Strohal: Hrvatska glagolska knjiga. Zagreb 1915, 209. — J. Gršković: Istarska starohrvatska Muka Isukrstova iz XV. vijeka. Obzor, 69(1928) 97, str. 3. — V. Štefanić: Glagoljski rukopisi otoka Krka. Zagreb 1960. — S. Graciotti: L’ originale italiano delle glagolitiche Kvadrige duhovne. Ricerche slavistiche (Roma—Napoli), 11(1965) str. 86–104. — G. Svane: Kopenhagenski glagoljski misal. Slovo, 1965, 15/16, str. 61. — M. Tadin: Un nouvel exemplaire du careme attribué á saint Bernardin de Sienne. Mandićev zbornik. Radovi Hrvatskog povijesnog instituta u Rimu, 1965, 1/2, str. 169–191. — M. Pantelić: Prvotisak glagoljskog misala iz 1483. prema Misalu kneza Novaka iz 1368. Radovi Staroslavenskog instituta, 1967, 6, str. 72–73. — J. Bratulić: O hrvatskom književniku Šimunu Greblu. Istarski mozaik, 7(1969) str. 19–33 (i u: Istarske književne teme. Pula 1987, 35–44). — V. Štefanić: Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije, 1–2. Za-greb 1969–1970. — E. Hercigonja: Srednjovjekovna književnost. U: Povijest hrvatske književnosti, 2. Zagreb 1975. — B. Fučić: Glagoljski natpisi. Zagreb 1982. — E. Hercigonja: Nad iskonom hrvatske knjige. Zagreb 1983. — J. Bratulić: Greblo Šimun. U: B. Jakovljević, Biografski leksikon Buzeštine i općine Lanišće. Pula—Pazin 1996, 48–56. — D.Vlahov:Pabirci iz povijesti Roča (Tragom glagoljskih zapisa).Buzetski zbornik, 2000, 26, str. 113–126. — A. Zaradija Kiš: Šimun Greblo i njegovo tumačenje Muke Kristove (1493.). Pazin 2001.
 
Josip Bratulić i Antonija Zaradija Kiš (2002)