GRGEC, Petar

GRGEC, Petar, pisac i prevoditelj (Kalinovac, 15. II. 1890 — Zagreb, 22. VIII. 1962). U Travniku završio isusovačku Klasičnu gimnaziju 1909. Filozofiju i klasičnu filologiju diplomirao 1927. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao student 1912–13. uređivao reviju Luč te Hrvatsku prosvjetu 1914. Za I. svjetskog rata kao austro-ugarski časnik borio se na Soči i dospio u talijansko zarobljeništvo. Profesor Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu 1925–41, ravnatelj I. realne gimnazije 1941–45. Na robiji u Lepoglavi 1945–51. Bio je ugledan katolički laik, pisac katoličkoga nadahnuća, pjesnik, esejist, folklorist, biograf, kritičar, memoarist i prevoditelj. God. 1907. javlja se satirom Veleum u travničkom Smilju pod pseudonimom Hridoslav Ratarević. Napisao je stotinjak rasprava, ocjena i prikaza o recentnoj hrvatskoj književnosti s posebnim osvrtom na pisce katoličkoga duhovnog ozračja i objavio ih u zbornicima, časopisima, kalendarima i novinama Travnička spomenica (1908), Luč (1909–13, 1916–17, 1921–22, 1924–35), Hrvatska (Zagreb 1912), Prosvjeta (Zagreb 1912), Hrvatska prosvjeta (Zagreb 1914, 1916, 1919–21, 1923, 1925, 1928, 1934–36), Novine (Zagreb 1914–16), Narodna politika (1919–28), Seljačke novine (1919, 1926, 1928–31), Krijes (1920–21), Seljački kalendar (1920–23, 1925, 1927–29), Zora–Luč (Beč—Ljubljana 1920–21), Čas (Ljubljana 1921), Narodna straža (1922), Nova revija (Makarska 1922, 1924–25, 1929–31), Danica, koledar (1923, 1928–29, 1934, 1936–38, 1940), Katolički list (1924, 1927–28, 1930, 1935–38, 1943), Pučki prijatelj (Krk—Pazin—Trst 1924), Glasnik sv. Ćirila i Metoda (1925), Mladost (Zagreb 1925–27), Narodna sloboda (Mostar 1925, 1930), Socialna misel (Ljubljana 1925), Zadruga, koledar (1925–27, 1930, 1932), Hrvatski zadrugar (1926, 1933, 1937–38), Jadran (Split 1926, 1928), Hrvatska obrana (Osijek 1927), Glasnik Sv. Josipa (1928), Hrvatske novine (Beč 1928, 1931), Kalendar sv. Franje (1928, 1931), Selo i grad (1928–33), Duhovni život (1929, 1931, 1935, 1938–39), Hrvatska straža (1929–40), Obitelj (Zagreb 1929, 1932, 1934–37, 1940–41, 1944), Nastavni vjesnik (1930–31, 1941–42), Almanah Gospe Lurdske (1931), Knjižarstvo (1931), Hrvatski zagorski kalendar (1932), Kalendar sv. Ante (1932–36, 1939–43), Katolički svijet (1932), Katolički tjednik (1932), Večernja pošta (1932), Naša domovina (Zagreb 1933), Jutarnji list (1934), Napredak (Zagreb 1934–39), Kalendar Gospine krunice (1935–36), Napretkova uskrsna knjiga (1935), Hrvatska revija (1936), Hrvatski Zagorac (1936), Klasje naših ravni (1936), Žumberačke novine (1936), Časti i dobru zavičaja (1937), Katolička riječ (1937), Požeške novine (1937), Seljačka omladina (1937–39), Hrvatski socijalni tjedan (1938), Obzor (1938), Hrvatski list (Osijek 1939–40), Hrvatski ženski list (1939, 1941–43), Nastavni vjesnik (1939–43), Novi ženski list (1939), Subotičke novine (1939), Zlatno klasje (1939), Život s Crkvom (1939), Glasnik sv. Josipa (1940), Mladika (Gorica—Prevalje—Celje—Ljubljana 1940), Hrvatski narod (Zagreb 1941–45, 1949), Hrvatsko kolo (Zagreb 1941–42), Proljeće (Zagreb 1941–42), Književni tjednik (1942), Nedjelja (Zagreb 1942–43), Nova Hrvatska (Zagreb 1942–45), Croatia sacra (1943), Hrvatsko selo (1943–44), Prosvjetni život (1943–44), Spremnost (1943–45), Graničar (Zemun 1944), Novi list (Zagreb 1944), Vienac (1944), Kalendar Srca Isusova i Marijina (1945). Urednik Sela i grada 1927–31, Seljačke omladine 1939. Od njegovih publicističkih radova ističu se socijalna rasprava Temelji društva, životopis Jurja Husa Od Hrvatske do Indije, povijesna kronika Sveta Hrvatska, studija o Matiji Gupcu i članci o hrvatskim junacima i svecima. Posmrtno mu je objavljena rasprava o Augustinu Kažotiću te životopis jednoga od prvaka hrvatskoga katoličkog pokreta R. Eckerta. Među proznim radovima zapaženi su pučka pripovijest Gospodin Rafo iz podravskoga seljačkog života i putopis Kod namjesnika Kristova. Zanimljivu književnu i dokumentarnu građu sadržavaju njegove ratne uspomene Jugoslavenski argonauti, Topovi su grmjeli, Krvava služba, U paklenom trokutu te rukopis Između puške i pera. Posmrtno je objelodanjena oveća sonetna zbirka Bijeg u djetinjstvo nadahnuta čežnjom za djetinjim svijetom i starinskim životom. Prikupio je zbirku povijesnih i domoljubnih pjesama Stare slave djedovina (Zagreb 1924), uređivao Knjižnicu općeg znanja, priredio za tisak djela katoličkih književnika N. Jenka (E. Matića), I. Poljaka, M. Pavelića, Đ. Sudete. Baveći se narodnim pjesništvom, predložio je izvornu metodu podjele pjesama na cikluse, nasuprot Karadžićevoj podjeli na muške i ženske pjesme. Iznio je zanimljive sudove o hrvatskim bugaršticama, romanci Marina kruna, muslimanskom narodnom pjesništvu i crnačkoj poeziji. Važniji su dio te djelatnosti knjige o razvoju hrvatske usmene književnosti Na izvorima pjesništva, Razvoj hrvatskog narodnog pjesništva te izbor Hrvatske narodne pjesme. Na hrvatski je preveo Pregljeve Božje međaše (Zagreb 1926), Newmanovu Kalistu (Zagreb 1927) i Werfelovu Pjesmu o Bernardici (Zagreb 1970). Bio je predsjednik Kola hrvatskih književnika i »Domagoja« a 1941–45. član središnjeg uredništva Hrvatske enciklopedije. Djelatno je bio vezan uz Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima, kojemu je od 1921. bio i odbornikom. Ono je objavilo većinu njegovih knjiga i brošura, a u svojim periodicima objavljivalo je i brojne njegove priloge. Potpisivao se i kao Apolemos, Petrina, Podravac i Guslar Kroničar.