Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

HOFMANN (von Hofmannsthal), obitelj proizvođača svile. Isak (Isaak) Löw (1759–1849), privilegirani veletrgovac i poduzetnik, preuzeo je 1798. proizvodnju i preradbu svile u Perchtoldsdorfu kraj Beča, a kada su ratovi Austrije s Napoleonom pogodili i proizvodnju svile, koju je do tada držao carski dvor, zakupio je 1802. i sve državne filande (odmataonice i predionice svile) u Ugarskoj, a nešto kasnije i u slavonskom dijelu Vojne krajine. Preuzimanjem filatorija (končaonice, svilane) u Osijeku, koji je podignuo na visoku tehničku razinu, Isak je sa sinovima Emanuelom, veletrgovcem, i Augustom u tvrtki Seidenpachtungs Gesellschaft Hofmann & Söhne k.k. privilegierte Grosshändler, započeo proizvoditi svilu te je od 1827. držao u zakupu svilarstvo u doba njegova procvata u Hrvatskoj i Slavoniji. Na bečkoj izložbi 1835. dobio je veliku srebrnu medalju i plemićki naslov von Hofmannsthal te 1842. u Pešti i 1845. u Beču zlatnu medalju. Po uzoru na V. Dandola, generalnog providura, koji je dao upute i za uzgoj dudova svilca u Dalmaciji, Josip Blašković je na Isakov zahtjev napisao brošuru Unterricht über die Art des Seidenbaues für das Königreich Ungarn (Pešta 1802). Da bi ubrzao širenje svilarskog obrta obitelji na području Slavonije i Srijema, Emanuel je objavio brošuru Naredbe od izvoda svile. Za seljancze slavonske i harvatske (Beč 1832, Novi Sad 18382; njem. prijevod Beč 1833), o načinu uzgoja dudova svilca i sadnji bijelih dudova na hrvatskom jeziku, koja je prevedena na pet drugih jezika te u 10 000 primjeraka rasprodana kupcima na širem području. Autor je i druge brošure Nastavlenie ko proizvedeniju svile za horvatskog zemledelca (Beč 1833) te stručnog članka Nauk kako se imaju gojiti bele murve (dudovi) i svilene bube (to jest gusine iliti kukci koji čine svilu) u Listu měsečnom Horvatsko-slavonskoga gospodarskoga družtva (1848, br. 5 i 6). August je posjedovao svilanu u Novoj Gradiški, osnovanu 1848, koju je 1860-ih osuvremenio novim strojevima. Osječka svilana poslovala je vrlo uspješno do 1848 (u 35 odmataonica svilenih čahura ljeti je radilo oko 3500 osoba, dok je u osječkoj filatoriji zimi bilo zaposleno i do 200 djevojaka). Politička i gospodarska zbivanja 1848, bolest dudova svilca 1855. te austrijski gubitak Lombardije, gdje se podunavska sirova svila dovršavala do gotovih proizvoda, uzrokovali su propast slavonskog svilarstva. God. 1861. osječka svilana, koju je 1855. zakupila tvrtka »Friedrich Schey« i novogradiški proizvodni pogon morali su obustaviti rad (na pariškoj su izložbi 1855. bili posljednji put izloženi njihovi proizvodi).

LIT.: Bericht über die dritte allgemeine Österreichische Gewerbe-Ausstellung in Wien. Wien 1845, 458–464. — Bericht der Handels- und Gewerbekammer für Slavonien vom 2. Oktober 1860. Esseg 1862, 64–69, 80–83. — Š. Ljubić: Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske, 2. Rieka 1869, 537. — R. Bićanić: Doba manufakture u Hrvatskoj i Slavoniji 1750–1860. Svilarstvo i manufaktura svile. Zagreb 1951, 146–155. — Österreichisches biographisches Lexikon 1815–1950, 2. Graz—Köln 1957, 387. — K. Firinger: Počeci manufakture i industrije u Osijeku. Osječki zbornik, 6(1958) str. 149–165. — Isti: Jedno stoljeće osječkog svilarstva (1761–1861). Arhivski vjesnik, 4–5(1961–62) str. 295–321. — M. Despot: Industrija građanske Hrvatske 1860–1873. Zagreb 1970, 152, 217.
 
Mira Kolar-Dimitrijević i Tatjana Delibašić (2002)