Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

ANTUNOVIĆ, Ivan, pisac i preporoditelj (Kunbaja kod Bácsalmása, 19. VI 1815 — Kalocsa, 13. I 1888). Potomak je obitelji Stjepana Antunovića koji je 18. XI 1698. dobio od cara Leopolda plemstvo i naslov Aljmaški. Otac Joso i majka Manda Petrić imali su petero djece – tri kćeri i dva sina. Pučku školu svršio je u Bácsalmásu, a 1825. upisao se u prvi razred gramatike u Subotici. Zatim se školovao u Segedinu (Szeged), Pečuhu (Pecs) i Kalocsi. Bogosloviju je svršio u Kalocsi i 1838. postao svećenik. Bio je, između ostalog, župnik u Bacsalmásu (1842), vijećnik Bačke županije (1843; podatak da je 1848. zatvoren kao Jelačićev pristaša nije točan), zatim kaločki kanonik (imenovan 1859) i privremeni podžupan Bačke županije (1861). God. 1863. stekao je naslov opata Sv. Marije od Kereka, 1864. imenovan za prepošta Sv. Pavla u Baču, 1875. je predsjednik Duhovnog stola i veliki prepošt kaločki, a 1876. naslovni biskup. Više od deset godina upravljao je Kaločko-bačkom nadbiskupijom zamjenjujući nadbiskupa-kardinala L. Haynalda. U međuvremenu je boravio 1867. u Parizu i Berlinu, 1869. u Nici, Genovi i Rimu, gdje se pripremao I vatikanski sabor. Poznavao je više jezika (grčki, latinski, mađarski, njemački, talijanski i francuski). — A. je pokrenuo prve novine u podunavskih Hrvata (Bunjevačko-šokačke novine, 1870, Bunjevačko-šokačka vila, 1872. i dr.). Njegovom je zaslugom objavljen Bunjevačko-šokački kalendar (od 1883. Bunjevačko-šokačka Danica), a zaslužan je i za osnutak nekoliko prosvjetnih institucija (Kaločka štedionica, Čitaonica, Dobrotvorno žensko društvo, Vodna zadruga i dr.). Osiguravao je školovanje darovitim mladićima. Pripovijesti, vjersko-nabožne pouke, dopise i rasprave objavljivao je u raznim novinama, časopisima i godišnjacima: Bunjevački i šokački kalendar (1870), Zatočnik (1870, 1875), Bunjevačko-šokačke novine (1871), Srpski narod (1871), Bunjevačko-šokačka vila (1872–1876), Sriemski Hrvat (1882), Neven (1884, 1887, 1889) itd. S puta po Ugarskoj i zapadnoevropskim zemljama javljao se dopisima u Bunjevačko-šokačkim novinama (1872) i Bunjevačko-šokačkoj vili (1873, 1874, 1876). Dopisivao se s mnogim uglednim suvremenicima (J. J. Strossmayerom, J. Dobrilom, F. Račkim, I. Okrugićem, I. Mažuranićem, G. Martićem, E. Fermendžinom, I. Kukuljevićem Sakcinskim, B. Modrošićem i dr.), ali sva pisma nisu sačuvana. Najpoznatija je njegova Razprava o podunavskih i potisanskih Bunjevcih i Šokcih (1882), iz koje su mnogi crpili građu. Mnoga su mu djela ostala u rukopisu: pripovijetke Posljednji Gizdarev, Bariša Kitković, Vjerske istine (na latinskom), Obliek grada Subotice te na mađarskom Sophisticus magas miveltség morálja (Ćudoredne sofističke visoke naobrazbe, rukopis iz 1842) i A bőjtöl (O postu, oko 1840). Potpisivao se pseudonimima: Stari Rodoljub, Ivan Antun, Füzesi Adamko, Janko Kostelić. — A. je bio predvoditelj svih preporodnih akcija među podunavskim Hrvatima. U njegovu radu prepleću se sveslavenstvo i južnoslavenstvo, ali odlučno je želio pomoći svom narodu i zavičaju. Pisao je nevješto, ali neposredno i iskreno. Njegov je portret, prema pričanju, izradio Marko Horvatski (1934).

DJELA: Otvorena knjiga Ivana Antunovića Kalačkog kanonika, na sve rodoljubne Bunjevce i Šokce naputjena. Kaloča 1870. — Poučne iskrice koristnoj pučkoj zabavi. Putem po Italiji godine 1869-te sabrao. Temišvar 1872. — Odmetnik. Poviesna pripoviedka. Zagreb 1875. — Slavjan na svetih dnevih ili blagdanih crkvenih. Kaloča 1875. — Bog s čoviekom na zemlji. Vac 1879. — Kalocsa város fényképei madár távlatban (pseud. Fuzesi Adamko). Vácz 1879. — Fény és árnyképek. Vacz 1880. — Naputak za one koji osićaju napast postati Nazarcnom. Kaloča 1882. — Razprava o podunavskih i potisanskih Bunjevcih i Šokcih u pogledu narodnom, vjerskom, umnom, građanskom i gospodarskom. Beč 1882, Sombor 19302. — Čovik s Bogom u svojih molba i prošnja. Kaloča 1884.
 
LIT.: Milko Cepelić (-lk-): Ivan Antunović. Obzor, 29(1888) br. 31 i 32. — (Miša Dimitrijević): Ivan Antunović. Bunjevački Dositije. Branik, 4(1888) 4, str. 1–3. — Mijo Mandić: Ivan Antunović: 1815–1888. Književni sever, 2(1926) 6/8, str. 295–300. — Edmund Gajary: Veliki prepozit iz Kalače. Ibid., 3(1927) 12, str. 495–498. — Mijo Mandić: Antunović i pomađarivanje. Dnevnik, 2(1930) 60, str. 1. — Vasa Stajić (V. S.): Razprava o podunavskih i potisanskih Bunjevcih i Šokcih... Letopis Matice srpske, 104(1930) CCCXXV/1–3, str. 281–282. — Ivan Tolj: Biskup Ivan Antunović, narodni vod Bunjevaca. Jugoslavenski dnevnik, 3(1931) 171, str. 1–2; 172, str. 1–2; 173, str. 1–2; 174, str. 1–2; 176, str. 1–2. — Vasa Stajić: Ivan Antunović i Ujedinjena omladina srpska. Letopis Matice srpske, 106(1932) CCCXXXI/1–3, str. 207–210. — Ivan Tolj: Život i rad biskupa Ivana Antunovića. Subotica 1933. — Pajo Vujević: Neizdata književna dela velikog biskupa i rodoljuba Ivana Antunovića. Danica, 1(1934) 6, str. 1–2. — Matija Evetović: Život i rad biskupa Ivana Antunovića. Subotica 1935. — Milivoje V. Knežević: Ivan Antunović. Letopis Matice srpske, 109(1935) CCCXLIII/1, 66–124. — Isti: Biskup Ivan Antunović preporoditelj bačkih Bunjevaca. Glasnik Jugoslovenskog profesorskog društva, 18(1937–38) 11/12, str. 1005–1011. — Joso Šokčić: Prvi bunjevački novinar. Ibid., str. 1038–1043. — Andrija Spiletak: Antunović i Strossmayer. Glasnik Biskupija bosanske i srijemske, 66(1938) 19, str. 164–166. — Marko Čović: Književni lik biskupa Ivana Antunovića, preporoditelja bunjevačko-šokačkih Hrvata. Hrvatska revija, 12(1939) 7, str. 362–366. — Ante Sekulić: Preporoditeljska i povijesna baština Ivana Antunovića (s iscrpnom bibliografijom). Croatica christiana periodica, 2(1978) 2, str. 47–63 i 185–188.
 
Ante Sekulić (1983)