HORVAT, Milan

traži dalje ...

HORVAT, Milan, dirigent (Pakrac, 28. VII. 1919). U Zagrebu 1938. maturirao, 1943. diplomirao te doktorirao temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu. Istodobno na Muzičkoj akademiji studirao glasovir u Melite Lorković, diplomirao 1946. u S. Stančića, a nastavu dirigiranja pohađao u M. Pozajića i F. Zauna. Dirigiranje učio i privatno u L. Matačića i M. Sachsa. Za studija počeo nastupati kao pijanist, zatim se posvetio dirigentskoj karijeri. Debitirao 1945. ravnajući zborom Radio-stanice Zagreb, a 1946–53. dirigirao Simfonijskim orkestrom zagrebačkog radija, koji je 1948. postao Državnim simfonijskim orkestrom. God. 1953–58. je šef dirigent Simfonijskog orkestra Irskog radija u Dublinu. U Zagrebačkoj filharmoniji bio je šef dirigent 1956–70. i ujedno ravnatelj 1957–69, potom je stalni gost dirigent 1981–85. te od 1985. doživotni počasni šef dirigent. Usporedno je bio 1958–65. dirigentom Opere HNK u Zagrebu i 1964–76. glazbenim ravnateljem Dubrovačkih ljetnih igara na kojima je nastupao od osnutka 1950. pridonoseći stvaranju repertoara. God. 1969–75. šef dirigent je novoosnovanoga Simfonijskog orkestra Austrijskog radija u Beču, 1975–76. Simfonijskog orkestra RTV Zagreb i od 1997. Gradačkog simfonijskog orkestra u Grazu. Stalni je gost dirigent mnogih simfonijskih orkestara u Njemačkoj, Italiji, Austriji, Danskoj i Švicarskoj, gdje je 1994–98. imenovan počasnim stalnim gostujućim dirigentom Komornog orkestra Lausanne. God. 1983–91. dirigirao je više puta u opernim kazalištima u Genovi, Napulju i Torinu. Uz nastupe u gotovo svim većim glazbenim središtima u Europi, gostovao je u SAD i Japanu te sudjelovao na mnogim festivalima, npr. Ljetnim igrama u Salzburgu i od osnutka 1961. na Muzičkom biennalu Zagreb. Nastupajući od 1976. na Varaždinskim baroknim večerima, ostvario vrhunske izvedbe Bachove Muke po Mateju i Muke po Ivanu te Händelova oratorija Mesija. Predavao je dirigiranje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1946–47. i 1952–57, na Ljetnim muzičkim tečajevima u Salzburgu 1970. i 1975–78, a 1975–92. profesor je na Hochschule für Musik und Darstellende Kunst u Grazu. Među njegovim su učenicima M. Belamarić, T. Romanić, I. Gjadrov, K. Šipuš. Odgojen u tradiciji njemačke dirigentske škole, stekao je u Hrvatskoj i u inozemstvu ugled dirigenta svestrane glazbene kulture, preciznih do u tančine razrađenih izvedba te izrazite umjetničke osobnosti. Ostvario je opsežan repertoar simfonijskih, koncertantnih, opernih i oratorijskih djela u rasponu od baroknih do suvremenih skladatelja ističući se smislom za tumačenje različitih stilova. Najveća priznanja stekao interpretacijama simfonijskih djela L. van Beethovena i A. Brucknera, zatim F. Schuberta, J. Brahmsa, R. Straussa, a od suvremenika zapažene su njegove izvedbe djela I. Stravinskog, A. Honnegera, K. Pendereckog. Praizveo je i promicao u svijetu mnoga djela hrvatskih skladatelja (B. Bjelinski, I. Brkanović, M. Cipra, N. Devčić, M. Kelemen, I. Malec, B. Papandopulo, B. Sakač, S. Šulek). U zagrebačkoj Operi istaknuo se praizvedbom opere Koriolan (1958) S. Šuleka te prvim domaćim izvedbama opera Rat i mir (1961) S. Prokofjeva i Katarina Izmajlova (2. verzija 1964) D. Šostakoviča. Snimio je veliki broj gramofonskih ploča za tvrtke Decca, Philipps i Deutsche Grammophon Gesellschaft. U povodu njegova 80. rođendana Zagrebačka filharmonija objavila je 5 CD sa snimkama njegovih najznačajnijih izvedba od 1957. do 2000 (djela Beethovena, Kelemena, Stravinskog, Brahmsa, Straussa, Schuberta i Brucknera). God. 1997. izabran je za dopisnog člana HAZU, a 1999. za počasnog člana Slovenske filharmonije. Za zasluge u organizacijskom preustroju i umjetničkim dometima Zagrebačke filharmonije dobio je 1997. »Matačićevu medalju«. Dobitnik je nagrade Posebni »Orlando« 1989. te nagrada za životno djelo »Vladimir Nazor« 1987. i »Lovro Matačić« Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika 1994.

LIT: Nagrađeni Frano Parać, Milan Horvat, Gabi Novak i Boško Petrović. Vjesnik, 41(1980) 25. III, str. 11. — N. Turkalj: Život pun glazbe. Ibid., 55(1994) 5. II, str. 17. — Isti: Trojna svečanost. Ibid., 7. II, str. 12. — Isti: Visoki dometi. Ibid., 56(1995) 30. I, str. 12. — Varaždinske barokne večeri. 25 festivalskih godina. Varaždin 1995, 73. — N. Fabrio: Maestro i njegov šegrt. Zagreb 1997. — Milanu Horvatu »Matačićeva medalja«. Novi list, 51(1997) 28. III, str. 18. — Ljetopis HAZU, 1998, 101, str. 474–475. — Dubrovački ljetni festival 1950/1999. Dubrovnik 1999. — V. Kranjčević i E. Fišer: Milan Horvat. U prigodi 80. obljetnice života. 29. Varaždinske barokne večeri, 1999, str. 3–4. — N. Turkalj: Sretan rođendan maestro. Vjesnik, 60(1999) 28. VII, str. 21. — (D. P.): Priznanje velikom dirigentu. Varaždinske vijesti, 55(1999) 2865, str. 13. — Zagrebačka filharmonija. Beethoven simfonije 1958./1959.–1998./1999. Zagreb 1999, 8–10, 86. — Muzički biennale Zagreb 1961–2001. Zagreb 2000. — B. Perić-Kempf: Dok je publike, bit će i dirigenata. Vijenac, 8(2000) 159, str. 30–31. — Zagrebačka filharmonija 1871.–1996. Zagreb (s. a.), passim.
 
Marijana Pintar (2002)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

HORVAT, Milan. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 4.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/7865>.